Blagdanska nervoza, obitelj i regulacija živčanog sustava

Blagdanska nervoza, obitelj i regulacija živčanog sustava

Ova vježba za regulaciju blagdanske nervoze zapravo je nastala zbog vas.
Zbog vaših poruka, vaših tema, priča i potrebe za podrškom.

Ne mogu uvijek biti stvarno dostupna svakome u trenutku kad je teško, ali ono što mogu i želim jest biti prisutna na način koji vas može dočekati kad vam zatreba. Upravo to nudim u ovom postu i u videu koji je dio njega.

Blagdani su za neke vrijeme obiteljskih napetosti…kako si, stvarno?

Ovo su dani kad se mnogo toga odrađuje.
Obiteljska druženja, ručkovi, pokloni, posjeti.

Namjerno koristim riječ odrađuje, jer sve bi to imalo više veselja i smisla zajedništva da nema očekivanja. A ima ih puno. Očekivanja da ćemo se slagati, da ćemo biti veseli, da ćemo se suzdržati, da barem danas nećemo „kvariti atmosferu“, da ćemo zaboraviti napetih 360 dana u godini za tih nekoliko blagdanskih.

Istina je da ako ljudi srcima nisu spojeni cijelu godinu, blagdani ih ne spajaju. Naprotiv. Često samo prodube zamjeranja i tihe ljutnje.

Problem nisu sami blagdani.
Problem su neizgovorene zamjerke i stare uloge. Uvrede, umanjivanja i procjenjivanja, čak i kad nisu izrečena naglas. Ili kad su izgovorena nekome iza leđa onoga kome su zapravo namijenjena.

Blagdanski mir je često prividno stanje koje kod mnogih ljudi stvara tjeskobu. I kod onih koji su glasni, koji se smatraju „jakima“, koji su navikli sve izdržati, sve progutati i ostati „dobro“. I kod onih koji su tihi, povučeni, koji u takvom društvu postaju još manji i samo čekaju da sve završi.

Blagdanski mir traje dok traje ručak. Dok se ne izgovori kriva rečenica. Dok se netko ne povuče u sebe ili ne podigne ton. A poslije se sve vrati na staro. Na podnošljivu distancu.

Mnogi ljudi dolaze na obiteljska okupljanja ne zato što to žele, nego zato što misle da moraju. Nose u sebi umor, tugu, ljutnju ili povlačenje, ali preko toga stave osmijeh jer se „tako treba“.

Tijelo ne zna glumiti.

Tijelo ne poznaje pravila pristojnosti. Ono reagira knedlom u grlu, težinom u prsima, bolovima, nervozom, iscrpljenošću. Reagira jer mu je previše. Svatko od nas zna imenovati svoje emocije, ali često se ne usudimo. Da nekoga ne povrijedimo. Da ne ispadnemo loši.

Važno je da znaš da ne duguješ nikome osmijeh.
Ne duguješ nikome atmosferu.
Ne duguješ nikome verziju sebe koja nisi, iako se godinama trudiš zadovoljiti sve te kriterije.

Ako si godinama ti ta osoba koja smiruje, prešućuje, prilagođava se ili kaže nešto pa ispadne „najgora“, imaš pravo stati.

To nije bezobrazluk.
To je granica s kojom riskiraš da nekoga naljutiš, ali ako je nema, opet ljutiš sebe.

Tko je osoba na koju trebaš paziti?
Tko je važniji u toj priči – Ti ili netko drugi? Brat, sestra, mama, šogorica, bratić…

Obiteljski mir se ne stvara nekoliko dana u godini.
On se gradi svakodnevnim odnosima, otvorenim razgovorima i poštovanjem.

Poštenije je priznati sebi da ti je teško, nego to svake godine plaćati tijelom i glavom koju ne možeš ugasiti.

Ljudi se teško opraštaju od svojih očekivanja, ali ako ih netko ima od tebe, to nije tvoj problem ni tvoja krivnja.

Ti ne moraš živjeti u tuđim očekivanjima i to je već veliki korak prema miru.

U ovom videu vodim te kroz jednostavnu vježbu koja pomaže živčanom sustavu da se smiri i otpusti dio napetosti koju tijelo nosi nakon ovakvih dana. Nije važno jesi li „dobro“ ili nisi. Važno je da gajiš iskrenost prema sebi.

Ako su ti ovi dani teški, znaj da nisi sam/a i ne moraš glumiti da si dobro ako nisi. U vježbi ponavljaj za mnom – ako ti neke rečenice ne odgovaraju, zamjeni ih svojima.

P.S. psovke ili sve ono šta bi stvarno nekome rekao/la u lice, a ne usuđuješ se, svakako su dobrodošli.

🎥 Video: vođena vježba za smirivanje tijela i uma

Javi mi u komentarima je li ti vježba donijela barem malo olakšanja.

Grlim te osmijehom
Sandra