Žena Majka Kraljica – Žrtva
Žena majka kraljica – žrtva
Ovo je nešto što mi je već dugo u peru i na pameti, nešto s čim se svaki dan susrećem
i nešto što sam nekad bila ja.
Da ne znam kako je sve ovo živjeti – nikad mi ne bi palo na pamet o ovome pisati.
Žena, majka, kraljica – ili žena koja živi u ulozi žrtve?
Ovo je nešto što mi je dugo na srcu.
Nešto što susrećem svaki dan u svom radu.
Nešto što sam i sama bila.
Da nisam osobno prošla kroz ovo, možda nikada ne bih pisala o toj tihoj unutarnjoj borbi koju mnoge žene vode.
“Žena, majka, kraljica” – fraza koja nas iscrpljuje
Koliko puta si sama sebi rekla da moraš biti snažna, da sve moraš stizati, da ne smiješ posustati?
Fraza “žena, majka, kraljica” trebala je biti slavljenje žene. Umjesto toga, za mnoge od nas, postala je zamka. Pretvorila nas je u žene koje preživljavaju dan po dan, ugađaju drugima i zaboravljaju sebe.
Radim s desecima žena koje dolaze emocionalno iscrpljene, dok izvana izgledaju savršeno. Znam to jer sam i sama bila jedna od njih.
Moja priča
Moje ime je Sandra Popović. Medicinska sam sestra po struci, a danas praktičarka koja pomaže ljudima da razumiju povezanost emocija, tijela i zdravlja.
I ja sam nekada bila “žena, majka, kraljica”.
Izvana snažna, iznutra slomljena.
Činilo se da sve imam, a ja sam se osjećala užasno prazno.
Drugi me “vole i hvale”, a ja se u sebi lomim.
Dok nisam rekla: dosta.
Zašto je ova fraza problematična
Fraza “žena, majka, kraljica” često slavi ženu koja sve može, ali nikad je ne pita – želi li ona to sve? Ili mora?
Tjera nas da idemo preko vlastitih granica.
Ne ostavlja prostor da budemo samo mi, bez svemogućih osobina, bez potrebe za udovoljavanjem svima, bez dokazivanja.
Umjesto da osnaži, ona nas potiče da zadovoljavamo svakog osim sebe.
Divimo se ženama koje “mogu sve”, a ne znamo da one iznutra one pucaju.
Cijena tog identiteta
Biti “žena, majka, kraljica” često znači:
kronični umor
glavobolje i tjeskobu
emocionalnu prazninu
gubitak autentičnosti
osjećaj da nisi dovoljna
Postajemo robinje tuđih očekivanja – ugađamo roditeljima, partnerima, djeci, prijateljima – i zaboravljamo sebe.
Sve dok jednoga dana ne puknemo.
Zašto to radimo
Jer smo tako odgojene.
Da budemo dobre kćeri, poslušne žene, savršene majke.
Da ne izazivamo sukobe, da se ne zamjerimo.
Nitko nas nije naučio da smijemo:
birati sebe
reći NE bez osjećaja krivnje
pogriješiti i ostati vrijedne ljubavi
Vrijeme je za novu priču
Ne moraš biti žena, majka, kraljica.
Možeš biti ti.
Autentična.
Svoja.
Mirna.
Sretna.
Žena koja zna stati.
Koja zna pitati za pomoć.
Koja zna postaviti granice.
I najvažnije – žena koja voli sebe bez obzira na mišljenje okoline.
Ako si se prepoznala…
Nisi sama.
Vrijeme je da prestaneš čekati vikend, godišnji, ili dan kad djeca odrastu.
Vrijeme je da se počneš smijati srcem i odmoriti bez krivnje.
Zato sam osmislila radionice “Žena koja osjeća sebe” – prostor u kojem možeš otkriti tko si ispod svih tih uloga, skinuti terete i naučiti živjeti život koji voliš.
🌿 Pridruži mi se i vrati osmijeh svom biću.
Grlim te osmijehom,
Sandra 💛
NA KRAJU, morala sam ovo snimiti da bih bolje prenijela emociju.
