Žena Majka Kraljica – Žrtva
Žena majka kraljica – žrtva
Ovo je nešto što mi je već dugo u peru i na pameti, nešto s čim se svaki dan susrećem
i nešto što sam nekad bila ja.
Da ne znam kako je sve ovo živjeti – nikad mi ne bi palo na pamet o ovome pisati.
Žena majka kraljica
je rečenica koja je mnoge žene zarobila u bespomoćnosti.
Čak i one žene koje se nisu okušale u vlastitom majčinstvu.
Žena majka kraljica su tri riječi koje nam ne donose dobro, to su tri riječi koje
nam NE dozvoljavaju promjenu, ne dozvoljavaju nam da živimo.
Žena majka kraljica predstavljana je kao nešto pohvalno i pozitivno a daleko je od toga.
Nakon ovoga šta ću vam reći, razmislite do kad ćete biti žena, majka, kraljica ili ćete postati žena
koja voli svoj život i način na koji ga živi. To je fraza kojom same sebe tješimo kad nas drugi drže u šaci,
kad ispunjavamo tuđe želje, potrebe i prohtjeve jer možemo.
Ta fraza je moderni okov da moramo sve što i ne moramo, to je fraza za dokazivanje okolini.
To je nastavak rečenice – žena si, možeš sve – koja nije motivirajuća, već za mnoge ograničavajuća.
Možeš sve pa i moraš sve – da se dokažeš.
Žena majka kraljica
Za one koji me ne znaju, ja sam Sandra, po struci sam medicinska sestra.
Godinama se educiram u raznim smjerovima nevezanim direktno za medicinu, koji bi mi
objasnili zašto smo ustvari bolesni, šta nam govore simptomi i kako možemo spriječiti dijagnoze.
Prije dvije godine izašla sam iz struke i bavim se ljudima, zdravljem, emocijama i odnosima na
nemedicinski način. Do prije par godina, mislila sam da je u životu najbitnija ljubav,
a onda sam shvatila da je to ipak autentičnost koja je meni izuzetno bitna.
Autentičnosti gotovo generalno nema.
Svi smo toliko dobro odgojeni da smo sve, samo ne mi sami.
Pravih sebe se sramimo. Lažni smo…zato smo umorni. Nijedan fizički posao nas ne umara
kao umjetni međuljudski odnosi, a iskreno pravih je vrlo, vrlo malo.
Ti umjetni međuljudski odnosi kreću upravo iz naših primarnih obitelji, iz naših domova.
Ovo svi teško prihvaćamo jer smo naučeni da idealiziramo, za van ne pričamo i u mislima
nadograđujemo te donose u lijepo, u ono čega nema ili je bilo neugodno pa to nekako logikom
opravdavamo. Nosimo u sebi jako puno dječjih zamjeranja koja samim time što smo izrasli – nismo poništili.
Tu su, i utječu na naše reakcije podsvjesno.
Identificiramo se sa školama, diplomama, titulama, materijalnim postignućima, a ono
najbitnije…toplinu pravog podržavajućeg odnosa, razumijevanje i ljubav smo zaboravili imati u životu.
Rekla bih da to nismo nikad ni osjetili iako se uvjeravamo da smo imali lijepa i sretna djetinjstva.
Naša ponašanja prema ljudima oko nas, sreća u našim brakovima i odnos s našom djecom,
odaju pravu sreću našeg djetinjstva.
Pravila života su generacijama podvostručena, a ljudi dvolični, trolični, peterolični.
Jako dobro treba znati koje ćeš im lice gledati. I sami smo se naučili imati više lica.
Ovisi u kakvoj se okolini i kakvom društvu nalazimo.
To sam znala i kao malo dijete. O tome bih mogla romane u nastavcima pisati.
Kao mala teoretski nisam ništa znala ni o odnosima, ni o braku, ni o ljubavi, ni o zajedničkom životu,
ali znala sam srcem kako to treba izgledati.
Energetski sam sve znala, a to nikad nisam imala.
Prava ljubav je autentičnost, zato prava ljubav nikad ne umire.
U prijateljstvu, u roditeljskom odnosu, u partnerskom odnosu.
Ona se sama spontano regenerira, ona raste, ona ispunjava i drži u dobroj energiji.
Iako kažu da prava ljubav ne postoji – ne postoji jedino za one koji tako misle.
Za one koji imalo imaju tu viziju, ona je itekako stvoriva i ostvariva.
Autentičnost je ubijena s dobrim starim odgojem u kojem je kako kažu, “sve bilo bolje”,
a isti taj odgoj je doveo do današnjeg stanja ljudi i svijeta generalno.
Do ovih nesretnih i praznih, materijalistički nastrojenih ljudi koji i kakvi smo mi danas.
Do nas koji govorimo da materijalno nije bitno a znamo da tako ne živimo.
Znam da trčimo za novcem i u stalnom smo strahu od neimaštine, od ovrha, nemogućnosti
otplaćivanja kredita itd. Zadržavano odnose iz kojih ne dobivamo ništa emotivno,
ali bi mogli dobiti materijalno. I trpimo…
Ljudi sve više plaču za tim prošlim vremenima, a nisu svjesni da su ta vremena i onaj način razmišljanja
doveli do ovoga što živimo sada. Do tajno loših odnosa u kojima je većina obitelji.
Bitno šta se vidi izvana – raspad sistema iznutra skrivamo. O tome se ne priča.
Da nekog ne uvrijediš, da ne ispadneš nezahvalna, da ostaneš u ulozi dobrog djeteta,
da pokažeš da poštuješ tu prošlost jer se to od tebe očekuje (u kojoj si zaglavljena),
koje se dobro sjećaš i koja ti stvara muku.
Žena majka kraljica
Od malena znam čitati ljude i energije, ali su se trudili da mi to oduzmu.
Često su od mene radili luđaka. Nekad sam iz tih obrazaca lažno živjela i pristajala na razne
odnose da bi bila prihvaćena. Trpjela sam ljude i odnose, svađala se i ponavljala isto.
Naučili su me da se mora – da bi se zaštitila. To je bio moj obrambeni sustav.
Reda radi sam se družila (to sad znam), iako sam u druženjima bila najčešće s djecom umjesto
sa odraslima i mislila kako dobro društvo imam, kako smo za akciju, kako se dobro slažemo,
a nakon svakog tog druženja sam bila jako umorna.
Čekala sam da vrijeme nešto dobro za mene napravi, jer sam slušala kako vrijeme radi svoje, kako “vrijeme liječi”.
To se nikad nije dogodilo. Vrijeme ne radi ništa – samo prolazi, a ja sam se razbolijevala.
Sad više ne upadam u takve odnose – čim bi nešto takvo bilo na vidiku, zaustavljam proces.
Bez grižnje svijesti, bez puno razmišljanja, s mirom u duši…to je jednostavno to.
Ne moram trpjeti nikog i ništa. Ne čekam više tu nečiju pohvalu, ne čekam podršku izvana.
Ne postoji reda radi, ne postoji za mir u kući.
Ne postoji emocija koja me može vratiti na taj put.
Obrisala sam čuda emotivnih tereta i ucjena kroz koje sam funkcionirala.
Sad sam sve o čemu sam uvijek maštala, samo više nisam žena majka kraljica. Samo sam Sandra.
Sandra koja život osjeća kroz smijeh i radost. Kojoj su strahovi i negativno razmišljanje postali
apstraktni…a prije su bili normalni. Bili su vođe svakog mog dana. Ruku pod ruku s tjeskobom.
Žena majka kraljica
Ako mislite da ste naivni, poradite na brušenju mudrosti. S njom smo rođeni. U svakome od nas ona čuči,
ali je odgojem ugurana u kut jer nismo smjeli biti više od onih koji su nas odgajali, a od nas su stariji,
te samim tim, po nekom ego nepisanom pravilu imaju pravo, prednost i moć nad nama,
uz to zahtijevaju zahvalnost i poštovanje.
Ako ljudi lažu sebe, ne dozvoli da lažu tebe, a s druge strane – postani i ti ta hrabra i svoja,
autentična i oko sebe više nećeš imati lažova.
Na tome se radi – to se ne može odglumiti, jer ako mi glumimo, tijela vrište.
Nijedna dijagnoza ne dolazi zašto jer je žena zadovoljna i sretna, jer je pozitivna i nasmijana.
Dolazi zato jer je u konfliktu sa samom sobom. Jer laže druge, a najviše sebe.
Danas ću vam reći tko je Žena Majka Kraljica.
Pokazat ću drugu stranu te Žena Majka Kraljica medalje koja bi se trebala gledati kao nešto pozitivno
i pohvalno, a ustvari je za druge opravdavajuća, za ženu samu izuzetno ograničavajuća.
Danas ću vas ubosti u ono šta ne vidite ili vidite a ne smijete si priznati.
Danas ću vas rasplakati, jer često i meni suze dođu kad slušam šta sve žene o sebi misle,
što sve rade i kome se sve pokoravaju.
Žene koje tvrde da vole sebe, a pojma nemaju da dokazivanjem svima nisu ni blizu ljubavi prema sebi.
Mnoge i mene dođu lagati, ne namjerno. Ne znaju šta rade.
Imaju obrazac da se moraju sviđati, da je sve dobro, takva žena trpi razne bolove i ne zna šta joj je
da je tako iscrpljena, ne želi sama sebi priznati. Krivi vrućinu, hladnoću, naporan posao,
puno posla, smjene…sve, samo ne odnose koji ne valjaju. Samo ne odgoj koji ju je osakatio.
Većinu nas. To se ne smije naglas izgovoriti.
Ako žena kaže da nešto ne može – to znači poraz – to znači – nisam dovoljno dobra.
To znači – ja sam kriva…
Ne znam što će vam ovaj tekst donijeti, ali znam da će se mnoge u ovome naći.
Neovisno o dobi. Zapamtite da sve mi cijeli život reagiramo iz unutarnjeg malog djeteta.
Dok to ne odradimo – mi smo povrijeđeno derište, koliko god godina imali.
Žena majka kraljica
Dakle – vežite se polijećemo!
Žena majka kraljica u prvom redu nema i ne zna šta je ljubav prema sebi.
Žena majka kraljica ne zna voljeti sebe, ne daje si dozvolu da uživa.
Žena majka kraljica nije ono što ona stvarno je, ona je ono što se od nje očekuje. U raznim ulogama.
Ona ima poštapalicu – “znam ja koliko vrijedim”, ali ima jačinu točno onoliko koliko glasa
u izgovaranje toga uloži – energiju istine ove izjave nema ni pod razno. Ona nije svjesna koliko vrijedi.
Žena majka kraljica često zaboravlja da je i moguće i potrebno i da smije ponekad stati,
leći, ne raditi ništa bez grižnje savjesti da nekoga zapostavlja.
Žena majka kraljica je zaboravila kako je to biti samo žena.
Žena majka kraljica je žena koja jako voli druge (to ona misli) – ali ne zna voljeti sebe.
U dubini duše je jako ljuta na sve oko sebe, iako njen izraz lica to nikad neće odati.
Ona je uvijek svima na raspolaganju – sebe zapostavlja.
Tjera se raditi i drugima biti na usluzi i kad ne može i kad ne želi.
ŽMK je odgajana da u kući mora biti vrijedna spremačica, kuća uvijek mora biti čista,
na poslu uzorna radnica, u kući mora biti vrhunska kuharica, mora biti medicinska sestra,
psiholog, psihijatar, djeci mora biti svemoguća majka, mužu najbolja žena i podrška, a u krevetu kurva.
I sve to, mora raditi s osmijehom.
ŽMK se osjeća kao da nema svoj život jer stalno nekamo žuri da bi uspjela napraviti sve sa svakodnevno
predugačkog popisa obaveza (koje si sama nameće).
ŽMK kuha, sprema, odlazi na posao, skuplja dijete iz vrtića, škole, pomaže oko pisanja zadaće,
trči s djetetom na vanškolske aktivnosti, vikendom na nastupe i utakmice.
ŽMK se ne usuđuje uzeti mrvicu svog vremena za sebe, uzeti odmak od djece, od obitelji jer će
ispasti loša majka, supruga, kćer. A i strahuje da bi se moglo nešto dogoditi ako ona nema sve
pod kontrolom.
Ona brine za tuđe osjećaje – brine da se drugi ne uvrijede, ne naljute, svima ugađa a sebe stavlja
na zadnje mjesto. Često je uvrijede i često se osjeća loše. To ne prepoznaje kao uvredu, pripisuje umoru.
ŽMK je žena koja u sebi živi bolan život, protkan neprimjetnim nezadovoljstvima, odbacivanjem,
manipuliranjem. Ona je odmalena trenirana da šuti i ispunjava tuđe zapovijedi bez pogovora.
Kad bi se suprotstavila, bila bi kažnjena – otuda je naučila da je bolje da šuti i odradi – za mir u kući.
Ona ne zna šta je mir u duši.
ŽMK je u djetinjstvu kažnjavana na razne načine, mnogih se niti ne sjeća.
Uvijek je za sve bila kriva, a kasnije je morala i zagrliti ili oprostiti onom tko ju je kaznio.
I razumjeti ga.
Ona se u odrasloj dobi upušta u odnos s nekim koga idealizira, u kojem od nekoga ovisi.
Nalazi odnos iz kojeg se boji izaći jer sama ne može uspjeti, nije dovoljno dobra da bi preživjela sama,
nema dovoljno novaca, nije za stalno zaposlena, nema redovitu plaću, ima kredite itd.
ŽMK iako dođe umorna s posla, odmah kreće kuhati ručak da nahrani svoju obitelj, opravdava svog
partnera koji je isto tako došao s posla i odlučio malo prileći da napuni baterije.
Ona to sve radi – ljuta je i ljutnju ne pokazuje, često ni samoj sebi ne priznaje jer nije toga svjesna.
ŽMK nema vrijeme za popodnevni odmor jer vjeruje da bi djeca, partner, kućanstvo, a ponekada
i posao patili ako ona uzme vrijeme za sebe, iako to za nju nije zdravo jer i ona ima potrebu
za vremenom kad neće biti majka i supruga, nego samo osoba sa svojim interesima.
Žena majka kraljica je žena koja da bi ugodila i udovoljila svima, gubi vlastito zdravlje.
Žena majka kraljica često radi stvari za mir u kući – a time povećava nemir u sebi.
Žena majka kraljica svom partneru visi nad glavom i stalno kritizira, nikad ništa nije dobro,
rijetko kad zadovoljna i bez čuvenog ALI…ona ga tako udaljava od sebe.
ŽMK nema vremena niti za razmjenu nježnosti s partnerom/ da ne spominjem seks.
Ima što razloga zašto ne stigne ili ne može – od obaveza do bolova.
Žena majka kraljica je puna osjećaja krivnje.
Uvijek ili jako često ima osjećaj da nije dovoljno dobra.
To je ona žena koju idealiziraju i misle da joj je lako jer sve može, jer sve stigne.
Ne znaju koliko je u sebi prazna i nesretna.
Žena majka kraljica je osoba koja je izvana hrabra kao lavica, a iznutra je pokreće strah.
Strah za djecu, za egzistenciju, za partnera, za posao, za roditelje, strah od bolesti.
ŽMK se gotovo svakodnevno bori s glavoboljom ili bolom u želucu.
Ona ne zna da je to odraz nezadovoljstva vlastitim životom. Treba vremena da si to prizna.
Žena majka kraljica je žena koja još uvijek nije shvatila da joj nitko neće podići
spomenik za svaku žrtvu koju radi (ali ona to ni ne čeka!)
Ona je jedno za van, drugo iznutra.
Izvana je nasmijana, iznutra se raspada. Iznutra je prazna.
To je žena koja često pomisli da će poludjeti…i što onda?
Njen izgled i njeno ponašanje, njeno raspoloženje van kuće okolinu lako zavaraju.
Žena majka kraljica ne zna reći NE i s tim se osjećati dobro.
Ako to iz nekog revolta i kaže – onda se pojede od krivnje – jer nije poštivala, jer je bezobrazna,
jer nema strpljenja, jer je odreagirala na krivu osobu itd. – a daje samo ono što je dobivala kao dijete!
Ona često nema samopoštovanja, a iz pristojnosti glumi da poštuje sve druge.
Puna je vlastitih ograničenja i straha od osude okoline iako često kaže – briga me šta netko misli,
nitko me ne hrani, ne oblači, ni ne plaća račune.
Žena majka kraljica često nema samopouzdanja.
Neimanje samopouzdanja pokazuje tako što je na prvi mah glasna, djeluje agresivna, često i nekulturna.
Zapravo se samo osjeća bespomoćno.
Žena majka kraljica u sebi ima ogroman strah od napuštanja.
Ostavljana je od djetinjstva iako nikad nije bila fizički napuštena.
Emotivno je ostavljana od malena iako su je hranili, oblačili i školovali i kroz to zahtijevali zahvalnost.
Žena majka kraljica nedostatak ljubavi iz djetinjstva često plaća ulaskom u manipulirajuće odnose.
Žena majka kraljica je ona koja se svima želi svidjeti.
Ona koja se cijeli život morala dokazivati, ona koja dan danas to radi iako ne bi svjesno to htjela.
Povuče je a kasnije je opet ljuta – na sebe.
Žena majka kraljica je ona koja zadržava lažna prijateljstva i kad zna da ih odrađuje reda radi.
To je ona koja je puna empatije za druge, ali je nema prema sebi.
Ona koja tješi i hvali druge, a ne zna primiti pohvalu i nagradu za sebe.
Žena majka kraljica je ona kojoj na čelu ništa od ovoga šta sam nabrojala ne piše.
To je ona koja nikad neće dozvoliti da netko vidi da ona nešto ne može.
Ide preko svojih mogućnosti jer su je naučili da o nikome ne smije ovisiti. Da mora sve sama.
To je ona koja je uz svoja postignuća dobivala rečenicu – dobro, ali uvijek može bolje.
Ista ta ŽMK, ne pita za pomoć niti kad ne može sama.
To je ona koja žrtvuje sebe i od drugih očekuje pohvalu, razumijevanje, to je ona koja to od
nikoga unatoč svoj svojoj žrtvi ne dobiva.
Žena majka kraljica je ona koja se više ne zna nasmijati. Ona koja na duši nosi težinu a izvana
uvijek i za svakoga puna razumijevanja, ona koja je glavni tješitelj onih koji su bolje od nje.
Žena majka kraljica se osjeća kao Pale sam na svijetu. Jer sve može sama.
Odgojena je da ugađa drugima, da bi dobila malo ljubavi.
To je ona koja pati za pažnjom muža, ona koja se podrazumijeva, ona koja ima vremena za svaku
prijateljicu, a kad njoj treba, te prijateljice za nju nemaju vremena, iako zna da imaju vremena
za svašta i da idu svuda.
To je ona kojoj se iste te prijateljice javljaju kad su u svom problemu i kad trebaju lijepu riječ,
podršku…ona je opet tu za njih.
Žena majka kraljica je ona koja se nema s kim zdravo nasmijati, koju ljudi prazne.
Ona koja dozvoli da joj krivi ljudi posisaju energiju.
Žena majka kraljica je ona koja se izdere i kazni svoje dijete dok za istu stvar kod tuđeg
djeteta ima puno razumijevanja.
Žmk je ona koja je uvijek na raspolaganju svojim roditeljima, zbog njihovih „potreba“ zapostavlja
vlastitu obitelj koju stvara. Ona ne primjećuje kroz kakvu emotivnu ucjenu ju manipuliraju.
Drže je u šaci s rečenicom – vidjet ćeš ti kad nas ne bude, bit će ti žao. To je nešto što nas prati
odmalena – nametanje krivnje. Ona ispred vlastitog djeteta postavi svog roditelja – da ne bi bila kriva.
Pojma nema koliko to dijete nju želi i treba. Ona se čudi kad je vlastito dijete odbija – nije vidjela kad je
ona odbijala njega i očekivala je razumijevanje.
I ona je bila jedno takvo malo povrijeđeno i odbijeno dijete.
To je ona koja se zbog svog djeteta posvađa sa svojim roditeljem, a onda nasamo kazni svoje dijete
iako ne smatra da je krivo – ali ako oni imaju primjedbu na dijete, ona osjeća da nije dovoljno dobra.
To je ona koja misli da je najbolja na svijetu i sve daje djeci – a djeca je ne slušaju.
Ona koja ne daje svoje kvalitetno vrijeme već natrpava djecu aktivnostima da bi mu ispunila dan,
da bi se umaralo, da bi bolje spavalo.
ŽMK je ona koja svaki moment želi imati pod kontrolom jer se boji da dijete ne uleti u loše društvo,
organizirajući mu svaki dan, nesvjesno mu oduzima onaj moment tišine u glavi da razvija maštu i kreativnost,
da postane spretan i snalažljiv čovjek u budućnosti.
Ona nema s kim podijeliti svoje misli.
Žena majka kraljica je često tjeskobna, često je boli glava, sve češće želudac.
Ona ima i napade panike, ali ne zna da je to to.
Žena majka kraljica je ona koja svojoj djeci objašnjava da moraju razumjeti njene roditelje jer su stari,
možda i bolesni – iako ih i sama ne razumije i nikad ih nije razumjela.
Žena majka kraljica je žena koja stalno nešto čeka.
Nije strpljiva kao što kaže – nego je već ravnodušna.
Čeka bolje dane da bi se odmorila, čeka da djeca narastu, čeka da prođe tjedan i dođe vikend.
Čeka da otplati kredit, da je muž primijeti, da joj pomogne, čeka povišicu, promaknuće…čeka da je primijete, pohvale
Žena majka kraljica je ona kojoj život prođe u čekanju pa se može pitati nakraju da li je živjela ili čekala da odživi život.
Ovo snimam da spasim još pokoju ženu s kojom nisam imala kontakt uživo.
Onu koja misli da ju nitko ne razumije i ne zna koliko će još izdržati ovakvim tempom, onu koja je spremna
za zdrave rezove, onu koja želi promijeniti svoj način razmišljanja – jer dok smo živi je sve moguće. Promjene su nužne.
Sve se u prirodi svakodnevno mijenja, jedino smo mi izdresirani da moramo biti isti i dosljedni sami sebi.
Ako hoćete, čujte ovo – imate pravo na svoj stav, svoje mišljenje, ne morate se sviđati nikome,
ali dajte se počnite zaljubljivati same u sebe. Počnite gledati da imate zdrav odnos sa svojom djecom,
umjesto sa svojim roditeljima. Vi danas stvarate svoj odnos s djecom u budućnosti.
Ne morate se lomiti oko roditelja, braće sestara. Taj odnos kad bude ili da je dobar – klizio bi, bilo bi lagano.
Ako je teško – vi to ne morate. Život je i jednostavan i lagan – mi smo teški.
Da li želite prenašati obrasce koji vama uništavaju život i toga ste svjesni na svoju djecu – sva besmislena
moranja i lažna moraliziranja?
Da li nakon svega šta sam nabrojala, i dalje želiš biti ponosna na to da si žena, majka kraljica – potrošena i prazna?
Do kad ćeš se zavaravati i piti tablete protiv svega i svačega da si olakšaš dan – i sebi šaptati – samo još danas?
Da li je vrijeme da se od srca počneš smijati i da si dozvoliš ispati glupa?
Da li je vrijeme da kažeš NEĆU jer ne moram i da se s tim osjećaš odlično i mirno?
Drž se, život je lijep! A ti budi samo tvoje ime – biti ćeš najsretnija i najmirnija.
Ćao ženo draga…zajedno smo jače!
Grlim te osmijehom
Sandra
NA KRAJU, morala sam ovo snimiti da bih bolje prenijela emociju.
