Da li se znaš i usuđuješ zauzeti za sebe?
Koliko često kažete svoje mišljenje tamo gdje treba i kad treba?
Ako ste tip osobe koja ni na benzinskoj ne može reći onoj curi koja pere stakla preko student servisa da ne želite da vam pere stakla,
Ako dajete novac za svaku udrugu, za svako dijete, za svaku bolesnu ženu za koju čujete na reklami, oglasu, TV-u,
Ako se hvatate novčanika čim vas uhvate na cesti ili u trgovini za neku donaciju za slijepe, za gluhonijeme,
Ako vam se na sastanku u školi, na poslu, na životno važnim poljima serviraju prijedlozi, ideje i planovi s kojima se NE SLAŽETE, a vi prešutite – ne možete reći naglas da se ne slažete,
Ako odrađujete stvari koje ne želite – da se ne zamjerite, da se uklopite, jer ne stignete progovoriti a već vam je netko drugi organizirao vrijeme,
Ako čak ni „prijatelju“ ne proturječite kad se ne slažete, ako se osjećate krivo na samu pomisao da imate drugačije mišljenje od neke osobe –
…Sve to radite da nekog ne bi uvrijedili, da sebe ne bi izložili, da ne ispadnete bezobrazni, bezosjećajni, arogantni, nezahvalni, da ne morate pričati više, da vas nitko ne dira, da vas ne bi odbacili, da ostanete neprimjetni – i na kraju SAMO STE VI NEZADOVOLJNI jer vaše misli ne čita nitko!
Gdje je korijen?
Korijen ovakvih ponašanja često dolazi iz odgoja i načina kako su se drugi odnosili prema vama dok ste odrastali:
1. Bilo vam je zabranjeno imati mišljenje.
Jer ste mali, jer nemate pravo, jer ne odlučujete. Bilo vam je zabranjeno reći NE, jer je to „ružno“, „bezobrazno“, „nekulturno“, jer se „odrasli moraju slušati“, jer se „ne smijete suprotstavljati“.
2. Zamjerate roditeljima, ali i dalje opravdavate.
Takav odgoj često nosi zamjeranja prema roditeljima. Iako ih u odrasloj dobi opravdavate („tako se moralo“, „granice su važne“), ne radite ništa da ojačate sebe. I dalje se povlačite.
3. Nagrađivali su vas jer ste bili „dobri“.
Dobili ste pohvalu, činili roditelje ponosnima kad ste šutjeli, kad niste tražili ništa za sebe, kad ste se smješkali i klimali glavom.
Mnoge žene i danas, u poodmakloj dobi, NAŽALOST su zarobljene u tom modu „dobre mamine/tatine curice“ – i ne znaju se izboriti za sebe na poslu, u braku, s djecom.
Što sad?
U današnje doba, najveći životni proces je – iskreno zavoljeti i prihvatiti SEBE. Bez buntovništva. Bez inata. Bez agresije.
Odrađujte emotivne ožiljke. (NA)učite se zavoljeti.
I cijeli vaš sveMIR će se promijeniti na bolje.
Jer jedino taj unutarnji mir je i bitan.
I kad to osjetite, počinje neki drugačiji život – u istom tijelu.
Koliko god godina imali.
Grlim vas osmijehom,
Sandra
