Toksična majka nesvjesno uništava vlastito dijete
Toksična majka nesvjesno uništava vlastito dijete
Veliki mit koji nam ne dozvoljava da kažemo što ne valja i da mijenjamo svoje živote je upravo taj
da svaki majka i otac vole svoje dijete i da je roditeljska ljubav najveća i najjača.
Pod krinkom ljubavi, u ovom životu doživljavamo najljepše stvari ili s druge strane – najveće nepravde!
Majka se zbog toga što je dijete rodila smatra roditeljem broj jedan, pa se tekst većim dijelom odnosi
na majku, iako, sve ovo mogu raditi (i rade) i očevi.
Žene se često opisuju kao žene, majke, kraljice, spasiteljice svijeta, divne i požrtvovne žene, lavice itd.
Dokle god vjerujemo da postoji jedinstvena majčinska ljubav, nećemo si dati pravo da osvijestimo
koliko nam zapravo majka otežava život i koliko je ispod takve ljubavi prikrivenog nasilja,
te koju moć roditelji i odgoj imaju nad nama.
Da li smijemo to osvijestiti?
Da li smijemo naglas reći što nam kod roditelja smeta a da za to ne budemo osuđeni?
Danas osvještavamo da smijete, štoviše, morate to učiniti za sebe!
Pojam „majka“ u našoj kulturi predstavlja najveću ljubav i najveću žrtvu, predstavlja odustajanje
od sebe, odvajanje od svojih usta i odricanje od života da bi svoj život podredila djeci.
To je manipulacija i glumljenje žrtve.
Roditelji i kućni odgoj sredine u kojoj dijete odrasta u najvećoj mjeri određuju kako će izgledati
naš dječji pogled na svijet, a kasnije nas kao odraslih ljudi.
Djeci je „servirano“ objašnjenje životnih situacija kroz uvjerenja i iskustva roditelja.
Često kažu roditelji – uči na mojim greškama te tako programiraju dijete.
Kroz takav nesvjesni odgoj, djetetu se nesvjesno nameće mišljenje o nekome ili nečemu, strahovi,
razočaranja. Kroz takvu komunikaciju dijete kreira svoje emocije, što utječe na kasnije reakcije,
vlastito mišljenje, samopouzdanje, spremnost na akciju, na prihvaćanje promjena.
Toksičan roditelj umanjuje vlastito dijete
Mnoga djeca odrastu u vjeri da je njihova obitelj zdrava i normalna obitelj, bez obzira na agresivne,
destruktivne, nekorektne postupke i obrasce. Oni ne znaju za drugačije a to se predstavlja kao
normalno da bi dijete slušalo, bilo kulturno, dobro u školi da ne bi sramotilo roditelja itd.
Odgojem čak dobiju usađenu krivnju ako pomisle ili kažu nešto negativno o roditelju, jer
„zbog roditelja su to što jesu“, „trebaju biti zahvalni“, „ne smiju ih sramotiti“.
To se i opravdava na način da se kaže “nisu znali drugačije” i tu se završava svaka rasprava o tome kako
dijete vidi svoje roditelje i kakav život kao odrasla osoba ima, gdje su okidači i na čemu bi trebalo poraditi.
Mnogi odnosi su prikriveno nasilni zbog stava da je svako ponašanje i odnos koji vidimo u obitelji,
pa čak i toksičan, destruktivan ili nasilan – normalno.
Kao djecu, uvjeravaju nas da su sve obitelji iste i da svaka ima problema iako vidimo da je kod našeg
prijatelja iz razreda drugačije. Djecu je teško prevariti, a tek kad odrastu shvate da su bili u pravu
i da se odnosi i ponašanja razlikuju.
Ovaj ćemo članak posvetiti majkama.
Kakva je toksična majka?
Ona toliko dobro manipulira s djetetom da dijete opravdava majku što viče, tuče jer je „zaslužilo“,
jer nije bilo dobro iako ne razumije kakvo bi trebalo biti, je ne sluša itd.
Svoje fizičke bolove ili bolesti često predstavlja kroz riječi: ovo je zbog tebe, da me ne ljutiš, da si bolji,
jer si ti zločest, te tako djetetu nameće krivnju za svaki svoj simptom.
Takvo dijete postaje hipersenzibilno i često pretjerano brine o drugim ljudima, prijateljima
do mjere da postaje dosadno i naporno ili ga svi redom počinju iskorištavati i tako ga energetski troše.
Takva majka daje epitete poput „glup si, lijen, smotan, nesposoban, težak, nikad ništa od tebe“ i to
postaju životna uvjerenja. Kad dijete počne razumjeti kaže šta mu je govorila, ona kaže: zezala sam se,
ti ne znaš prihvatiti šalu, nisam ja tako mislila, krivo si shvatio/la…
Takva majka često djetetovu braću predstavlja kao dobre i poslušne,
stalno ih uspoređuje pričajući o njima s puno poštovanja i ljubavi.
Fizički kontakti s toksičnom majkom su također ograničeni, dozirani ili po zasluzi, uglavnom
kad je njoj potrebno da nahrani sebe. Ako dijete nema vlastite braće, za uspoređivanje i
ponižavanje poslužiti će susjedova djeca, djeca prijatelja ili kolega, bratići, sestrične.
Majka i kćer – odrastanje i težina toksičnog odnosa
Ženska djeca koja se ne osjećaju voljeno vjeruju da će im odrasla dob donijeti slobodu i da će
konačno pobjeći od negativnih obrazaca. Kad postanu samostalne, vjeruju da će zaslužiti pohvalu.
Nažalost, kćer i kad se odvoji od majke, postane uspješna u poslu, ostvari fenomenalne sportske rezultate itd.
čezne za majčinom ljubavi, podrškom, i dalje traži potvrdu da je konačno dobra, traži pohvalu i uvažavanje
koje nikad neće dobiti, pogotovo ne na iskren način. Dijete uvijek ima potrebu da se sviđa svom roditelju.
Isto ili slično vrijedi i s muškim dijelom obitelji.
Kćer da bi i kasnije u svom životu zadržala majku, iako toksičnu i nepodržavajuću,
stalno pronalazi opravdanja za majčino ponašanje i kritizira sebe, upada u tjeskobe, depresije i
panične napade ne znajući da je to obrambeni tjelesni mehanizam kroz koji privlači pažnju.
MOGLO BI VAM KORISTITI:
Preuzmite knjigu “Otrovni roditelji” u pdf-u
5 obrazaca ponašanja toksične majke
1. Igra toplo-hladno
Kad dijete taman pomisli da je konačno „osvojilo“ pažnju i ljubav majke,
ona krene u favoriziranje drugog djeteta. To se događa se u mnogim obiteljima.
Toksična majka je prema jednom djetetu divna, a prema drugom destruktivna – stalno ga
uspoređuje s “dobrim” djetetom. Ponekad se uloge djece mijenjaju iz perspektive majke,
iako djeca nikad ne saznaju gdje je tajna njenog promjenjivog ponašanja, misle da su uvijek isti.
Kad dobar postane loš, a loš dobar, onda dobiva njenu pozitivnu pažnju.
Djeca koja odrastaju u ovakvom odnosu, gotovo uvijek razvijaju probleme psihološke prirode
(anksioznost, promjene raspoloženja, nesigurnost, imaju manjak samopouzdanja i samopoštovanja).
Toksične majke na ovakav način kontroliraju odnos među vlastitom djecom.
Da bi manipulirale njihovim odnosom dovode ih u česte konflikte. Ako djeca ne osvijeste u nekoj
dobi što se događa, gube bratsko-sestrinski odnos nepovratno zauvijek. Najčešće je tako ili
odnos održavaju „reda radi“ jer su „dobro odgojeni“ i „da ne sramote roditelje“.
2. Nametanje srama i osjećaja krivnje
Obraćanje djetetu u negativnom kontekstu, kroz kritike i etikete „samo ti…“, „ti uvijek“, „ti nikad“
obilježiti će i oslabiti volju za trudom u daljem životu i može biti korijen prelaganog odustajanja.
Loš osjećaj koji stvaraju kritike trajno ostaje zabilježen u djetetovom energetskom tijelu.
Kao odrasla osoba, na kritiku reagiramo iz našeg malog unutarnjeg djeteta, kroz emotivne okidače
kojima je fokus na „greškama“. Pohvale su rijedak ili nepostojeći način komunikacije.
3. Pasivna agresija i kažnjavanje šutnjom
Majka namjerno ignorira dijete da bi se osjećalo krivo i ne dovoljno dobro, od njega zahtjeva isprike
i da se popravi, prekida komunikaciju i koristi „službeni govor“, samo po potrebi
i to isključivo kad ona nešto želi. Kad majka ne razgovara s djetetom, ono se osjeća nevoljeno i odbačeno.
Često postaje destruktivno da bi privuklo pažnju što je uvod u nove sukobe s majkom.
Čak i odrasli šutnju doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće, a kad je riječ o djeci, ovakvo ponašanje
ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja.
Pasivna agresija može se osjetiti i kroz ružno komentiranje ostatka uže obitelji pred djetetom, npr. oca.
Odnos roditelja uvelike (ako ne i najviše) utječe na ponašanja koja će dijete koristiti kao odrasla osoba.
Dijete koje je svjedok kažnjavanja šutnjom, okrutnosti, iskazivanja bijesa vikanjem, psihičkog maltretiranja,
do 10 godine života, kopirati će i manifestirati takva ponašanja kao svoja. Što je starije, to mu je teže.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI:
Kako prekinuti kopiranje svojih ponašanja koja vam se ne sviđaju
Djevojčice se tako lako naljute, zatvaraju u sobu, prekidaju komunikaciju iz čista mira s prijateljicama.
U kasnijoj dobi teže ostvaruju partnerske veze, partnera često kažnjavaju tišinom
(uz objašnjenje „znaš ti dobro…“) ili imaju napade agresivnog vikanja uz pogrdne i teške riječi.
Takva se djeca nesvjesno pretvaraju se u model svog roditelja, pasivnog agresora.
To je obrazac koji su usvojili, model koji su gledali i živjeli. Tijela pamte!!!
Ukoliko ne osvijeste negativan obrazac obitelji, djeca iz obitelji alkoholičara, postaju alkoholičari,
djeca nasilnika postaju nasilnici. Ukoliko osvijeste, svoj život mogu promijeniti iz korijena.
4. Toksično manipulatorsko ponašanje – ponižavanje i ismijavanje
– majka žrtva
Ponižavanje, izrugivanje, ismijavanje, kritiziranje (pred drugima).
Toksične majke, ujedno i „kontrolorke“ često ismijavaju osjećaje i razmišljanja djeteta.
npr. “da, baš ti ćeš…”, “jer ti si najpametniji, do sad se nitko toga nije sjetio” ili
“šta ti misliš da si najpametniji, pa da je to moguće, dosad bi netko to već napravio”,
“ti si se zaljubio, pa koja bi tebe ovakvoga” itd.
Ismijavaju i ponižavaju djecu i riječima, gestikulacijom, imitiranjem, karikiranjem i tako još u
djetinjstvu ubijaju njegovo samopouzdanje i samopoštovanje.
Kad dijete odraste, čude se na koga su i kako su tako “slabi”, one su ih čeličile.
Toksična majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa:
“Nakon svega što sam napravila za tebe”.
Djeca nemaju svjesnost da majke igraju uloge žrtve. Dijete majku voli i žali i jedino mu je
bitno da je majka dobro jer o njoj ovisi. Majka je malom djetetu centar svijeta.
Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve, često niti one same nisu toga svjesne.
Na isti način po obrascima, majka kontrolira dijete kad naraste.
Npr. reći će mu da se ne osjeća dobro, iako joj nije ništa jer zna da će je dijete tako doći vidjeti
– iz raznih naučenih okidača, umotanih u krivnju.
Ukoliko dijete osvijesti ovo toksično ponašanje, potruditi će se da kontrolira učestalost
kontakta s majkom – što manje!
Bilo krivo ili ne, toksičnoj majci je jedno (isto) dijete, bez utvrđivanja činjenica – za sve krivo
i za sve kažnjeno. Stisnuti tjelesni stav djeteta i njegova povučenost ili njegova borbenost
i/ili agresija govore o njegovom unutarnjem stanju.
Dijete toksične majke vjeruje da je višak gdje god da se pojavi. Često posežu za psihoaktivnim
tvarima, alkoholom i prilagođavaju se ulozi nasilnika kao ogledalo onoga što su doživljavali.
Ukoliko takvo dijete osvijesti način na koji je odgajano, iz korijena može mijenjati svoje obrasce
a time i svoj život.
5. Manipulacija djeteta u odrasloj dobi
Roditelji su jedini i najveći autoritet u dječjoj dobi. Kroz odgoj u njega umeću vlastite
programe za lakšu manipulaciju. Da nema emocija, ne bi postojala niti manipulacija.
Ovo su vrlo traumatična iskustva za djecu i potrebno ih je “odrađivati” da bi ojačali
svoje povrijeđeno malo unutarnje dijete.
Za iscjeljenje malog djeteta u sebi, pratite KALENDAR NAŠIH RADIONICA
