Šta ako si ti toksična osoba?
Što ako si ti toksična osoba?
Pogledaj u sebe prije nego prstom pokažeš druge
Toksična osoba nije uvijek netko tko viče, vrijeđa ili agresivno nameće svoju volju. Često je to netko čije su misli, riječi i ponašanja suptilni, ali itekako štetni. Sitne navike, komentari, stavovi i reakcije – ostavljaju trag. U drugima, ali i u nama samima. I najčešće toga nismo ni svjesni.
Ovaj tekst nije napisan da bi netko bio prozvan, već da bi ti – u tišini vlastite istine – mogao/la pogledati u sebe. Jer istina je: svatko od nas u nekom trenutku postane toksičan. Kada ne znamo što s boli, kada predugo ignoriramo vlastite rane, kada emocije stisnemo umjesto da ih izrazimo – to izlazi van kroz nas. I onda mislimo da problem dolazi izvana, a zapravo pokušava iznutra biti viđen.
Kako toksičnost izgleda u svakodnevici
Ponekad to izgleda kao:
- komentiranje svega, bez sposobnosti da nešto jednostavno pohvalimo
- stalno vraćanje na ono što nije bilo dobro, čak i kad je sve prošlo u redu
- šale koje ostavljaju gorak okus
- tišina koja kažnjava
- rečenice koje počinju s “Ali…”
- misli koje se ne mogu zaustaviti
- fokus na tuđe pogreške, umjesto na vlastitu tugu
Možda često pokušavaš pomoći drugima, ali osjećaš da te to iscrpljuje.
Možda misliš da sve moraš sam/a.
Možda osjećaš da nikad nije dovoljno dobro – ni ti, ni drugi.
Možda često budeš osoba kojoj se ne da reći ništa lijepo, jer ne znaš kako to primiti natrag.
Ne znači da si loša osoba
Znaš što?
To ne znači da si loša osoba.
To samo znači da si predugo bio/la u preživljavanju, u dokazivanju, u pokušajima da nešto ili netko izvana potvrdi tvoju vrijednost. A to ne funkcionira.
Zato te pozivam da ovaj tekst ne čitaš kao upiranje prstom, nego kao ogledalo.
Ogledalo koje ne pokazuje tko si bio/la – već kuda možeš krenuti.
Kad pogledaš u sebe, otvaraš vrata promjeni
U svom radu ne učim ljude da analiziraju druge.
Učim ih da pogledaju u sebe.
Da se usude biti iskreni.
Da priznaju kad boli.
Da otpuste kad više ne ide.
Jer tamo gdje prestane borba s vanjskim svijetom, počinje mir sa sobom.
Ako si se prepoznala u nekom od ovih redaka, ne moraš ništa odlučiti odmah.
Samo sjedni sa sobom i pitaj se:
👉 Što mogu napraviti drugačije?
👉 Što u meni traži razumijevanje, a ne kritiku?
Ogledalo, a ne osuda
Ovaj tekst nije tu da te osudi – već da ti pruži nježno ogledalo.
Ogledalo koje ne pokazuje tko si bila, već kamo možeš krenuti.
Možda komentiraš sve oko sebe, a rijetko daješ komplimente.
Možda si sklona šalama koje ostavljaju gorak okus.
Možda ti je teško iskreno pohvaliti nekoga, bez da odmah dodaš “Ali…”, ili to napraviš u dva koraka – prvo pohvališ, pa odmah neugodan dodatak.
Možda ti je lakše govoriti o drugima nego o sebi.
Možda osjećaš da često moraš sve sama jer ako nisi potrebna – nisi važna.
Možda želiš pomoći svima, a na kraju se osjećaš iscrpljeno i neviđeno.
Možda ti je teško primiti pohvalu.
Možda osjećaš kronično nezadovoljstvo, čak i kad je sve objektivno dobro.
Toksičnost nije definicija – već poziv na rast
Ako si se prepoznala u nekom dijelu ovog teksta, znaj – nisi sama.
I nisi toksična osoba po definiciji.
Samo si možda trenutačno zapela u obrascima koji nisu tvoja istina.
Toksično ponašanje možeš zamijeniti zdravom komunikacijom, svjesnim izborima i nježnošću prema sebi.
Jer kad ti nisi toksična osoba – svijet oko tebe se mijenja.
Krećeš od sebe, a mijenjaš sve.
Vrijeme je za unutarnju promjenu
Ako osjećaš da je vrijeme da prestaneš kopati po tuđim greškama i počneš čistiti svoj prostor – tu sam.
Da ti pokažem kako.
Nježno, jasno, bez osude.
💛 Započni promjenu u sebi.
Jer svijet ne postaje lakši kad se drugi promijene – već kad ti počneš disati slobodnije.
