Kompleksi kao razlog za razvoj bolesti
Kompleksi kao razlog za razvoj bolesti
Naše emocije su izvor konflikata i aktivator bolesti.
Jedno od najčešćih uvjerenja koja imamo o sebi, a koje nas jako ograničava je:
”Nisam dovoljno dobra ili dobar”. Nastaje kao posljedica našeg doživljaja sebe, a potječe
iz ranog djetinjstva. To uvjerenje formira se uslijed česte kritike i kažnjavanja, najčešće roditeljske,
te kroz školski sustav i ocjenjivanja. Što smo osjetljiviji na kritiku, to smo podložniji određenim
biološkim programima koji se aktiviraju kad sebe doživljavamo manje vrijednim u bilo kojem pogledu.
Osjećaj manje vrijednosti, nevidljivi je mehanizam koji nam zagorčava život na bezbroj načina.
Postoje razni načini koji izazivaju nastanak tog osjećaja.
Najveći podsvjesni utjecaj ima ODGOJ:
roditelji su vas dok ste bili dijete često uspoređivali s drugima, drugi su uvijek bili bolji.
Brat ili sestra su vas ismijavali, ugnjetavali, omalovažavali, manipulirali,
a roditelji bili na njihovoj strani, niste osjećali zaštitu.
Taj osjećaj može nastati i ako su vas zanemarivali ili tretirali kao višak
ili vas ignorirali i uskraćivali pravo glasa samo zato što ste dijete.
Taj unutarnji osjećaj “da ste premalo” može biti potaknut i time što je možda vaš brat imao povlašten
položaj samo zato što je muškog spola ili miljenik kuće. Možda ste uvijek za nešto bili krivi i zbog
toga stalno strahovali da ćete biti kažnjeni, a istovremeno svi vaši uspjesi i talenti nikad nisu
bili primjećivani.
Ako niste smjeli biti spontani, pogriješiti, uprljati se, već ste morali biti savršeno dijete, često ste
imali osjećaj da vas se roditelji srame ili da su razočarani vama – sve su to situacije koje su u vama
mogle pobuditi sumnju da s vama nešto nije u redu te stvoriti osjećaj manje vrijednosti.
Postoji biološka logika organizma koja ovisno o našem mišljenju o sebi, o našim raspoloženjima ili
okidačima, u našem tijelu pokreće određene zdravstvene probleme.
Naše mentalno tijelo reagira tako da tumači podražaje izvana kroz naše osobne programe podsvijesti
i toj situaciji nadoda značenje na mentalnom nivou. Ovisno o našem doživljaju, pokreću se određeni
biološki programi, a od mentalne jačine doživljaja ovisi kakav će biti intenzitet simptoma.
U prijevodu ovo znači ono – „sve je u glavi“!
Pročitajte više – BIOLOŠKI POGLED NA RAZVOJ BOLESTI
Kompleksi kao razlog za razvoj bolesti – primjeri
Na osobni doživljaj manje vrijednosti često reagiraju vezivna tkiva, od najmekših (masno tkivo),
prema najtvrđim (koštano tkivo) ovisno o stupnju vlastitog doživljaja manje vrijednosti.
Najveći stupanj osjećaja manje vrijednosti pogađa kosti.
Kroz naše tretmane imamo raznih iskustava.
- Jedna gospođa imala nekoliko diskus hernija i slabo se kretala. Čekala je termin za operaciju kičme.
Uz rad na uvjerenjima i emocijama, gospođa se oporavila onda kad su se uklonili emotivni
okidači tog problema. Operacija se nikad nije dogodila.
Emotivna bol koja se krila iza simptoma, bio je osjećaj nepodržanosti/sama sam/
sve moram sama/sve je na meni! To realno i logički izvana gledano nije bilo tako, jer je suprug
puno pomagao, ali emotivni okidač je bio taj, a emocije upravljaju nama ako im to dozvolimo.
- Jedan gospodin imao je jednu diskus herniju, također slabo pokretan, čekao je operaciju
koja se također nikad nije dogodila. Tema na kojoj je rađeno je njegov doživljaj sebe u partnerskom
odnosu i odnos sa partnericom.
- Problem sa vratnim dijelom kičme pokazuje vlastito omalovažavanje na intelektualnom nivou.
Ne mora značiti da je to problem trajnog karaktera, dovoljno je da nas je nešto ili netko podsjetilo
na vrijeme kad se prvi puta emotivno sličan događaj dogodio, pa da osjetimo fizičku senzaciju u
tom predjelu, od zatezanja mišića, do raznih bolnih stanja. (npr. u prvom razredu osnovne škole,
učitelj ga je osramotio pred cijelim razredom.)
- Naša kičma je stup našeg tijela i vrlo često reagira na sve što nam se događa u životu,
posebno u segmentima u kojima nismo dovoljno podržani od nama bitnih osoba,
ili sami sebe ne možemo ili ne znamo podržati/pohvaliti/cijeniti.
- Osteoporoza u starijoj dobi je posljedica vlastitog viđenja sebe kao manje vrijedne osobe,
tj. u ovom slučaju dešava se ozbiljno omalovažavanje sebe kao osobe. Puno češća je kod žena.
Unutarnji osjećaj – “ja ne vrijedim”. Događa se kao posljedica naših reakcija na normalan
životni proces – starenje. Osoba primijeti da se fizički mijenja. Logički dio zna da starimo i da je
starenje normalno, u ovom slučaju logika ništa ne znači jer naš podsvjesni dio se procjenjuje
i kritizira nas. Što je osobi teže prihvatiti sebe sa svim promjenama koje godine donose,
veće su šanse za ozbiljnijim stupnjem osteoporoze.
(često se aktivira kad ljudi odu u mirovinu, ne osjećaju se više korisno).
Kod mlađih žena, također je moguća osteoporoza, ovisno o tome kako sama sebe doživljava,
a ovisi i o ponašanju okoline. Ukoliko npr. osjeća stalne kritike i omalovažavanje
partnera/roditelja, velika je šansa da se razviju promjene na kostima.
- Vrlo sličan proces događa se i kod oboljelih od raka kostiju, koji je uglavnom posljedica vlastitog
doživljaja sebe i svog stanja. Ukoliko ste se sreli s karcinomom, znate da se osobi pred kraj otkriju
metastaze po kostima. To nastaje kad se stanje toliko pogoršalo da osoba vlastiti doživljaj sebe
ima kao ozbiljno omalovažavanje sebe jer postaje svjesna (strahuje) da nestaje. Tada dolazi do
pojave raka kostiju.
- Muškarci koji se osjećaju manje muškima, počinju osjećati problem sa prostatom.
Ovo je posebno izraženo kod muške populacije koja povremeno poželi i ono što više nije za
njih, recimo osobu mnogo mlađu od sebe, kod koje baš nemaju šanse ili kod osobe koja sebe
počne smatrati „manje muškarcem“ jer je recimo zbog odlaska u mirovinu izgubio svoju važnost
u osiguravanju egzistencije članovima svoje obitelji.
Moglo bi vas zanimati – PRIČA S TRETMANA
Razni kompleksi pokazatelji su naših mentalnih programa i naše percepcije sebe, drugih i svijeta
oko nas. U skladu s tim, ove slabosti doprinose našoj osjetljivosti koja se u nekom momentu može
manifestirati i na fizičkom nivou u vidu zdravstvenih problema, posebno ako smo u periodu slabijeg
imuniteta i povećanog stresa.
Iz ovih nekoliko primjera, važno shvatiti koliko je bitno raditi na sebi i svojim kompleksima
koji su rezultat emocionalno mentalnih programa.
Osmijeh duše – obrt za poboljšanje kvalitete života, bavi se tehnikama s kojima možete prevladati
mnoge komplekse i time prevenirati zdravstvene probleme.
Čak i ako se pojave određeni zdravstveni problemi, poznavanjem
bioloških zakona možemo prepoznati na čemu je bitno raditi, a s tehnikama možete
otpustiti sve ono što još uvijek niste, a sputava vas u življenju.
Ono čega je većina nas svjesna je to da krenemo u rad na sebi
tek kad smo u problemu.
Sve je jasnije da zdravlje nije vezano samo za fizički nivo našeg bića, na hranu i tjelovježbu.
Rad na sebi je neizbježan dio oporavka, jačanja imunog sistema i pokretanja procesa
samoiscjeljenja.
Statistike koje vodim zadnjih par godina, što iz zdravstva u kojem sam radila,
što u privatnoj praksi koju danas imam, većina osoba svjesne su da je stres (emocije)
doveo do stanja u kojem se nalaze, a ipak traže rješenje izvan sebe!
To je rezultat naše mentalne programiranosti ili nam je jednostavno tako lakše.
Imam prilike dolaziti u kontakt i s osobama koje kažu da puno rade na sebi, dugo se
bave osobnim rastom i razvojem ali način na koji to rade, štiti ih od njih samih te tako nigdje
ne dotaknu svoje osobne okidače problema. Podsvijest u tom slučaju odigra svoju ulogu u
smislu da zaobilazi ono što nas najviše muči. Podsvijest nas čuva i zato kad sami imamo
problema trebamo raditi s nekime. U svakom slučaju osobni rast i razvoj ne možemo izbjeći.
Benefit rada na sebi je bolje zdravlje i napredak na svim životnim poljima.
Jako je važno znati to da okolnosti nisu to što određuje našu vrijednost, i od iznimne je koristi
redovito i djelotvorno raditi “servis” na sebi.
Uključite se u naše programe i radionice – rastimo zajedno!
Uključite se u naše programe i radionice – zajedno do zdravlja i radosti!
