Dok žališ druge, tvoj život stoji
Dok žališ druge, tvoj život stoji – zašto bavljenje tuđim problemima prazni tebe
Kad živiš tuđe priče, gubiš vlastiti smjer
Dok god žališ druge i pokušavaš razumjeti njihove živote, tvoj vlastiti život stoji.
Koju god životnu situaciju netko ima, a ti je pokušavaš razumjeti, opravdati, analizirati i nositi u sebi – tu energiju unosiš u svoj život. Energiju žene koja je ostala bez posla. One kojoj su djeca stalno bolesna. One koja je dobila otkaz. One čiji je muž pijanac. I ništa od toga te se stvarno ne tiče, ali te prazni.
Živiš u tuđim pričama, tuđim dramama i tuđim sudbinama, a onda se pitaš zašto nemaš snage, smjera i osjećaja ispunjenosti.
Ovo nema veze s empatijom
To nema veze s empatijom.
To nema veze s dobrotom.
To nema veze s pomaganjem.
To ima veze s tim da si fokus prebacila s vlastitog života na tuđi.
Empatija ne znači da nosiš tuđe terete.
Empatija ne znači da upijaš tuđe emocije.
Empatija ne znači da živiš u tuđoj boli.
Kako nesvjesno počinješ stvarati iste obrasce
Ako ne otpustiš potrebu da stalno slušaš, upijaš i živiš tuđe priče, vrlo često ćeš početi stvarati iste ili slične situacije u vlastitom životu, ne zato što to želiš, nego zato što si se energetski navikla na takvo stanje.
I tada se pitaš:
zašto stojim
zašto nemam smjer
zašto nisam sretna
zašto se osjećam prazno
Lažna utjeha i stvarni razlog praznine
Počinješ se tješiti rečenicama kako prava ljepota života nije materijalna. Kako ti ne treba puno. Kako živiš drugačije od drugih, a istina je jednostavna – ti nisi dobro zato što si puna onoga što ti uopće ne treba: tuđih problema, tuđih emocija i tuđih frustracija.
Pomoć nije stalno prepričavanje iste priče
Mi ne možemo pomoći ljudima koji sami sebi ne žele pomoći.
Traženje pomoći nije svakodnevno prepričavanje iste priče.
Traženje pomoći nije emocionalno pražnjenje po drugima.
Traženje pomoći nije da ti netko stalno govori da si u pravu.
Traženje pomoći je povlačenje u sebe. Tišina. Isključivanje buke. Rad na vlastitom umu i tijelu, a upravo to većini ljudi najteže pada jer smo navikli na kaos, ali nismo zadovoljni.
Emocionalna mimikrija u odnosima
Postoji pojava koju rijetko tko osvještava – emocionalna mimikrija.
Primjerice, kad se u krugu prijateljica stalno govori o rastavama. To se naziva podrška i ženska solidarnost. Svaki dan se prepričava što ne valja u braku, što ne valja kod muža, što je sve loše. Nitko ne preuzima odgovornost za svoj dio. Nitko ne pokreće promjenu.
Jedna se razvede i drugoj objašnjava kako joj je sad super, kako je slobodna i rasterećena. I druga krene istim putem. Dugoročno – ni jednoj nije bolje.
Sloboda nije bijeg
Svježa sloboda nije cilj života, a bijeg nije iscjeljenje.
Ne postoji velika životna mudrost u rečenici „tko treba ostati – ostat će“.
Postoji samo jedno važno pitanje:
Kako se ja osjećam u ovome?
Što ovo radi mom zdravlju, mom tijelu i mom miru?
Zašto rečenica „nije problem u tebi“ često šteti
Rečenica „nije problem u tebi“ zvuči lijepo, ali često ljude ostavlja zaglavljene.
Dok god je fokus na drugima, okolini i odnosima – problem jest u tebi. Ne zato što si loš/a, nego zato što još nisi preuzeo/la odgovornost za sebe.
Da nemaš unutarnji problem, ne bi tolerirala odnose koji te prazne. Ne bi ih ni privlačila.
Što znači stvarno biti sebi na prvom mjestu
Biti sebi na prvom mjestu ne znači raditi stvari iz inata, frustracije ili potrebe da drugima nešto dokažeš. Znači da okolina nema moć nad tvojim raspoloženjem.
Znači da rješavaš vlastite okidače.
Znači da svaki put kad te nešto izbaci iz ravnoteže – uđeš u sebe i to očistiš.
To je stvarna briga o sebi.
Granice i izlazak iz zaglavljenosti
Imamo pravo udaljiti se od ljudi.
Nitko ne mora ostati zauvijek u našem životu, ali ljudi koji ostaju trebali bi biti oni s kojima rastemo. S kojima i iz konflikta izlazimo svjesniji i mirniji.
Ako se ne znaš zauzeti za sebe, odgovornost je tvoja.
Ako ne znaš reći ne, problem nije u drugima.
Ako toleriraš manipulaciju, to nije zato što su drugi jaki, nego zato što u tebi postoji prostor koji to dopušta.
Kad u sebi nemaš crtu koja podržava manipulatora, manipulatori nemaju gdje ostati.
Na putu prema tišini
Fokus uvijek treba biti na tebi. Na tvojim granicama i tvojim uvjerenjima.
Na onome što trpiš, a ne izgovaraš jer se bojiš odbacivanja.
Tu počinje stvarna promjena, sve drugo je samo buka.
Kako početi gledati sebe (i prestati živjeti tuđe živote)
Ako se u ovom tekstu prepoznaješ, važno je da znaš jedno:
problem je što te emocije godinama guraju u to da slušaš, razumiješ, opravdavaš i opslužuješ druge – dok ti vlastiti život stoji.
Gledati sebe ne znači postati sebična, znači prestati davati svoju energiju svima osim sebi.
Kad počneš raditi sa sobom, kroz tijelo i emocije, događa se nešto vrlo konkretno:
emocije te više ne zaustavljaju, ne tjeraju te da stojiš, ne drže te u tuđim pričama. Počinješ biti prisutna u vlastitom životu.
Upravo zato rad na emocijama nije razgovor o problemima, nego proces u kojem se tijelo smiruje, a unutarnji obrasci gube snagu.
