Kako dostići oprost
OPROST
Kako dostići oprost
I zašto oprost kao tema?
Postoji vjerovanje da će nas oprost osloboditi. Od čega?
Često se savjetuje – šalji ljubav, oprosti, kad ti netko naudi ti se uzdigni i voli ga.
Budi pozitivna, koristi pozitivne afirmacije…I bla bla…
Lako je to reći, ali postupak nije lak a nije niti banalan (sve sam to prolazila).
Oprost
Takvi savjeti često dovode do anksioznosti jer koliko god pozitivno afirmirali, “vibrirali na visokoj
frekvenciji”, ne osjećamo se dobro i sve izgleda besmisleno i neučinkovito.
Nema tu dubine rješavanja problema. Zapravo, tako se okidač samo potiskuje.
Sve što doživljavamo i način na koji doživljavamo, posljedica je naših dubokih emocija.
Sve naše reakcije – pozitivne ili negativne, lijepe ili ružne, kad smo smireni ili u vrlo burnoj reakciji
posljedice su emocija koje su zakopane u nama. One se ne mogu obrisati afirmacijama.
Emocije se moraju odraditi i probaviti ako želimo zadržati zdravlje…jednostavno moraju.
Sve ostalo kao priče da trebamo oprostiti ili biti zahvalni nekome s kim osjećamo nepravdu ili
imamo neku traumu od strane te osobe, za nas nema nikakvog smisla. Na slikovitiji način – to je
guranje prašine pod tepih, umjesto da pod pometemo ili još bolje, usišemo.
Zahvalnost se javlja kao posljedica osobe koja postajemo putem na kojem se bavimo svojim
emocijama. Onog momenta kad shvatimo i iz dubine svog bića osjetimo da smo neku “prepreku”
prerasli, nema veće sreće i osjećaj zahvalnosti je neminovan.
Kako dostići oprost
Oprost zvuči privlačno, ali nije način iscjeljenja, oprost je posljedica iscjeljenja, on se dogodi ili ne dogodi.
I to je u redu. Forsiranje oprosta radi na tome da se za nešto izazove amnezija ili zaborav.
To nije dobro za oporavak osobe od koje se traži oprost. Koliko god vjerovali da će vas to osloboditi. Neće.
Oprost ne smije biti teret koji se MORA dogoditi, pa ako se to ne dogodi osoba osjeća krivnju ili se osjeća
loše. Čak štoviše, onaj kome oprostite ne znači da mora nužno ostati dio vašeg života ako vi to ne želite.
I ne znači da mu niste oprostili ako ga ne želite zadržati u vašoj svakodnevici.
Jednostavno imate pravo na izbor, taman to bio najbliži i krvno najsrodniji član vaše obitelji.
Promjena je jedina konstanta u svemiru – NEWTON
Kako dostići oprost
U svom radu ne bavim se oprostom iako moje klijente učim raznim tehnikama za oprost SEBI.
Oprost sebi oslobađa nas od krivnje. Krivnja je jedna od najtežih emocija i treba je ukloniti.
Oprost drugima, ukoliko je potreban, dođe sam kad dođe vrijeme, u mjeri u kojoj je moguć.
Kad su emocije u pitanju, treba biti spreman na dulji rad. Svaki trenutak takvog rada za sebe zlata vrijedi.
Osoba često misli da je oprostila, a zapravo je samo potisnula i sebe logički uvjerila da je to tako.
Većinom izvlačimo neko nerealno razumijevanje za nekoga. Zašto? Zato što se to od nas očekuje.
Očekivanjima nas uče odmalena, pa tako i živimo u tuđim očekivanjima, strahu da nekoga
ne razočaramo, strahu od toga šta će netko misliti i nemamo sebe i svoj izbor.
Sve su to programi koje možemo iskorijeniti iz sebe.
Oprost nije riječ, to je također osjećaj. Osjećaj mira! Kad oprostiš točno znaš da je oprošteno.
Ukoliko se samo uvjeravaš da je oprošteno, a to radiš da bi drugima bilo lakše i da bi oni imali mir
jer im je oprošteno, tvoj mir (a on je NAJBITNIJI) i dalje ne postoji.
Oprost dolazi kad se pobrišu svi emotivni intenziteti na neku situaciju, događaj ili osobu,
tj. ono što nas pogađa. Čim se pojavi samo neki trenutak koji nas podsjeti na ono što smo prošli,
samo sitnu sličnost da ima, sve ponovno ispliva na površinu, naše emocije se opet uzburkaju i upadamo
u istu reakciju. Najčešće za nas nepovoljnu.
Tome nikada nema kraja i ako ne uklonimo te emotivne okidače prati nas kao duh kroz život.
Česta zamka u koju padamo je također – naučiti živjeti s time!
Ne može se naučiti živjeti s time, na tome se ozbiljno mora poraditi.
Naučiti živjeti s time, također znači – potisnuti. Stvaramo neku nepotrebnu amneziju – da bi preživjeli,
što ne znači da smo oprostili. Tako se vraćamo na početak i nosimo jedan teret više…
Potiskivanjem, slažemo slojeve nečega negativnoga u sebi. Iz „naučenog živjeti s time“ ljudi razvijaju
kronične bolove i bolesti, razne karcinome, u današnje su vrijeme moderne i dijagnoze autoimunih bolesti,
a na kraju i smrt da bi pobjegli od svega toga jer ne znaju drugačije.
Kod nekih trauma ljudi razvijaju amneziju, svjesno se ne sjećaju događaja. To je već superpotisnuto.
No kad se dogodi nešto što podsvijest podsjeti na taj događaj, razvijaju se fizička oboljenja za koja je osobi
teško dokučiti otkuda i zašto baš sada. Naš emotivni sustav je čudo.
Kronične bolesti posljedica su neriješenih trauma i traumica – situacija koje nas nerviraju na dnevnom nivou.
U današnje vrijeme postoje i znanstveni dokazi o tome. Okidači mogu biti naizgled nevažne situacije –
tj. kapi koje preliju čašu. Uzroci se nakupljaju kroz život kao mnogo malih događaja za koje smo mislili
da su nebitni ili neki šok za kojeg smo vjerovali da nije ostavio trag. Sve to dođe na naplatu.
Ako forsiramo oprost, a nismo emocije odradili (ne na riječima i uvjeravanjem samog sebe, nego zaista
iskopali i odradili emocije vezane za situaciju) oprost nije stvaran već se događa samo na logičkom nivou.
VAŽNO (NAJVAŽNIJE) – oprostite sami sebi
VJEŽBA KOJA ĆE VAS SPOJITI SA SOBOM: Zagrlite sami sebe
Stanite pred ogledalo i pogledajte se…u oči.
Koliko god osjećate neugodu sami sa sobom, nemojte odustati.
Vaše vas tijelo treba! Vaše vas tijelo voli i njemu treba dodir – vaš dodir!
Zamislite da grlite najdražu osobu u vašem svijetu, zagrlite da je to zagrljaj stapanja
s nekim koga jako volite, čiji kontakt jako želite i stavite vaše ruke oko sebe.
DA! Zagrlite sami sebe, zatvorite oči i uživajte u tom momentu. Ugasite mozak, utišajte misli.
Uživajte u trenutku…
Kad god poželite ili kad god vam je teško, zamotajte svoje ruke oko sebe i zagrlite se.
Osjetite tu ljubav…vaše vas tijelo treba…
Ukoliko želite pomoć, prijavite se na radionicu OŽIVI LJUBAVI PREMA SEBI!
