Kako prepoznati da reagiraš iz svog djetinjstva, a ne iz sadašnjosti
Mnogi ljudi misle da reagiraju na ponašanje svog djeteta, partnera ili neke bliske osobe u sadašnjem trenutku. Misle da ih je baš ta situacija izbacila iz takta, naljutila ili povrijedila.
Ali istina je često drugačija.
Ne reagiraš uvijek na ono što se događa sad u ovom trenutku.
Često reagiraš na ono što si nekad doživila kao dijete, a nikad nisi do kraja proradila i zato neke situacije bole više nego što bi trebale, a neke riječi zvuče teže nego što stvarno jesu. To je razlog zašto ponekad reagiraš jače nego što razum nalaže.
Nisi loša, nerazumna ni agresivna osoba, nego u tebi još uvijek živi ono dijete koje nije bilo shvaćeno, saslušano ili zaštićeno.
Kako prepoznati da reagiraš iz svog djetinjstva, a ne iz sadašnjosti – Reakcije koje su jače od situacije
Jedan od prvih znakova da reagiraš iz svog djetinjstva je kad je tvoja reakcija jača od same situacije.
Dijete ili partner nešto kaže ili napravi, a u tebi se digne lavina emocija.
Ljutnja, povrijeđenost, nemoć, pa čak i potreba da kazniš ili se povučeš.
Kasnije, kad se smiriš, možda sama sebi kažeš:
“Nije to bilo toliko strašno da sam tako reagirala – šta stoji iza toga?”
To je taj trenutak osvještavanja u kojem treba stati i zapitati se — što me zapravo pogodilo? Iz koje godine sad reagiram? Na koga reagiram, na mamu ili tatu u ovoj situaciji?
Često nije problem u onome što se dogodilo sad, nego u onome što se nekad dogodilo (i događalo), a još uvijek boli.
Možda si kao dijete bila stalno kritizirana, nisu te vidjeli, nisu te čuli.
Možda nisi imala pravo na pogrešku da dokažeš da si dobra ili si bila buntovna da te primijete. Možda si morala šutjeti i trpjeti. Svatko ima svoje boli.
I sad, kad tvoje dijete ili partner napravi nešto što smatraš pogreškom, laže ti ili podigne glas, u tebi se aktivira stari osjećaj — ne onaj iz sadašnjosti, nego onaj iz prošlosti iako ga se svjesno ne sjećaš.
Kad izgovoriš rečenice koje si i sama slušala kao dijete
Još jedan jasan znak da reagiraš iz svog djetinjstva je kad iz tvojih usta izlaze rečenice koje si nekad slušala od svojih roditelja. Kad iz tebe izađe tvoj roditelj, a baš si za to šta si sad izgovorila rekla da nećeš nikad raditi svom djetetu.
To su rečenice koje si kao dijete mrzila i svatko od nas ima lepezu svojih mrskih rečenica.
Rečenice koje su te boljele, vrijeđale, omalovažavale, kritzirale, kažnjavale, nametale krivnju, sram.
I onda ih jednog dana čuješ — iz svojih vlastitih usta, i dođe ti da sam/a sebi opališ šamar.
“Dok si pod mojim krovom…”,”Zato jer sam ja tako rekla…”.”Zato jer se uvijek tako radilo…””Dok te ja hranim i oblačim…””Vidjet ćeš ti kad budeš imao svoje dijete…”,”Ja sam tako odgojena i ništa mi ne fali…”,”U moje vrijeme…”, “Bolje da si doma pet minuta prije nego minutu kasnije…”, “Nemoj slučajno da mi netko kaže…”
Kad te partnerovo ponašanje vraća u ono šta si gledala
“Prestaješ pričati s njim…”,”Postavljaš ultimatume i misliš da su to granice…”.”Nećeš nešto trpjeti jer je to trpjela mama…””Nikad ništa dobro ne napravi…””Prijetiš prekidom, ostavljanjem iako se i sama bojiš napuštanja…”,”Ako sam ja to gledala moja djeca neće…”,”Ja znam koliko vrijedim”, “Ja mogu sama”…
To su trenuci koji bole jer otkrivaju koliko su obrasci jaki. To nisi ti i od toga se možeš odučiti. Na tome se radi.
Kad te dječje ponašanje vraća u stare osjećaje
Djeca imaju nevjerojatnu sposobnost da u nama probude stare osjećaje. Kroz svoju djecu osjećamo sebe iz vremena kad nismo imali pravo glasa nego smo morali slušati i sve smo emocije pohranjivali u sebe.
Kad dijete laže, u tebi budi osjećaj izdaje.
Kad se povuče, u tebi probudi strah da gubiš kontrolu nad njim. Postavlja ti se pitanje kakav će ispasti.
Kad se suprotstavi, imaš osjećaj nemoći, nepoštovanja i neuvažavanja kao nekad.
Važno je znati da dijete ne reagira protiv tebe, nego reagira iz svoje potrebe, a ti reagiraš iz svoje prošlosti. Kad se te dvije prošlosti sudare, nastaje sukob koji nema veze samo s današnjim danom.
Kad se poslije osjećaš krivo ili posramljeno
Još jedan znak da reagiraš iz svog djetinjstva je osjećaj krivnje ili srama nakon reakcije, iako, uvijek imaš za svoja ponašanja opravdanja i znaš svaliti na drugoga kako je kriv zbog tvoje reakcije jer te izaziva, jer izvlači najgore iz tebe.
Duboko u sebi znaš da to nije bilo u redu, a moraš znati da je to bila reakcija koja je došla iz nekog starog mjesta u tebi.
Mjesta koje još nije dobilo razumijevanje.
Kako prepoznati da reagiraš iz svog djetinjstva, a ne iz sadašnjosti – Kad ponavljaš ono što si nekad zamjerala
Možda najteži trenutak je onaj kad shvatiš da radiš isto ono što si nekad zamjerala svojim roditeljima. Da govoriš isto, reagiraš isto, šutiš isto.
I tada dolazi važan trenutak — trenutak odluke.
Hoćeš li nastaviti po starom, jer je tako najlakše?
Ili ćeš stati i reći: “Od mene nadalje ovo više ne ide.”
To je trenutak kad počinje promjena.
Prepoznati obrazac nije izdaja roditelja
Mnogi ljudi izbjegavaju gledati u svoje djetinjstvo jer imaju osjećaj da time izdaju svoje roditelje kao da priznavanje sebi svoje duševne boli znači optuživanje.
Kao da razumijevanje sebe i svojih reakcija znači krivnju.
Prepoznati obrazac znači razumjeti sebe.
Znači vidjeti što nosiš u sebi i odlučiti da to više nećeš prenositi dalje i krenuti u konkretan rad na tome. Na emocijama koje bole.
Ne protiv nikoga, nego za sebe i za svoju djecu. Nisi dužan roditeljima koliko si dužan svojoj djeci.
Promjena počinje u trenutku svjesnosti
Najveća promjena ne počinje kad promijeniš dijete, partnera ili okolnosti.
Počinje kad primijetiš sebe, ton kojim govoriš, način na koji reagiraš.
Osjećaj koji se digne prije nego što izgovoriš riječ.
To je trenutak u kojem biraš hoćeš li nastaviti starim putem ili stvoriti novi.
Istina je jednostavna:
Djeca nas ne provociraju da nas slome. Čak i ne provociraju nego mi njihova ponašanja doživljavamo tako u segmentima našeg života u kojima smo “tanki”. Tamo gdje nemamo emocionalnih ožiljaka, nemamo niti reakciju. Djeca nas osvještavaju, tj. bude naše djetinjstvo, a tu se pokazuje naše strpljenje i mjesta koja traže dublji rad.
Kad osvijestiš svoje djetinjstvo imaš priliku prvi put u životu reagirati iz sadašnjosti, a ne iz prošlosti i tada roditeljstvo prestaje biti borba, kao i partnerski odnos.
Kako prepoznati da reagiraš iz svog djetinjstva, a ne iz sadašnjosti –Poruka za tvoj Osmijeh duše
Kad počneš gledati svoje reakcije, razumjeti ih i mjenjati, tada počinje pravi mir. On se ne stvara u jednom danu, ali se počinje stvarati u trenutku kad kažeš:
“Od mene nadalje — ovo više ne ide.”
