Iskustvo s tretmana – pozadina bolesti

Iskustvo s tretmana – pozadina bolesti

Emocije kao temelj zdravstvenog disbalansa

Ovaj muškarac, javio mi se po preporuci.

Prvi, vrlo kratak telefonski razgovor vodili smo otprilike ovako:
ON: Dobar dan, ja sam Karlo i dobio sam vaš broj po preporuci jednog mog prijatelja koji je bio

kod vas. Odmah da kažem, dobio sam dijagnozu raka prostate i zanima me šta vi s tim možete

napraviti? Rekao je Bruno da vi to liječite.

JA: Dobar dan, prvo da vam kažem da ja NE liječim nikoga. Bavim se tehnikama kojima često,

ali ne i uvijek,  možemo saznati zašto se kod nekoga razvila baš ta dijagnoza i baš na tom organu.

Rješavanjem tema na koje nailazimo, dovodi se tijelo do iscjeljenja. Ne obećavam nikome ništa.

Ovo radimo u suradnji, a uspjeh tretmana je zajednički. Zapravo, više vaš nego moj.

ON: Aha, dobro. Onda mi možete reći zašto sam ja to dobio? Doktor me šalje na operaciju, a ja ne bih.

Strah me.

JA: Ovako telefonom ne mogu reći ništa. Mogu vam ukratko i vrlo šturo dati na razmišljanje.

Pozadina toga može biti odnos s partnericom u kojem se ne osjećate dobro (ako imate partnericu) ili su

u pitanju djeca, kao npr. gubitak djeteta. Ako imate firmu pa loše poslujete i to bi mogao biti jedan od okidača.

Ovako telefonom, kažem, ne možemo ništa. U pozadini svih naših bolesti, ukoliko nije izlaganje nekom

zračenju, stoji emocionalni teret. Svaki organ i svako tkivo u našem organizmu ima svoje okidače.

ON: Molim vas onda termin za tretman. Hitno mi je.

JA: Dogovoreno.

---

Iskustvo s tretmana – pozadina bolesti

Kad je gdin. Karlo došao na dogovoren tretman, krenuli smo raditi a on je razvezao priču.

ON: Bila ste u pravu onaj dan na telefon. Već dugo živim u jako lošem braku, nikako nisam

zadovoljan, zapravo sam jako nesretan (i ispriča sve detalje).

JA: Dobro, ali sve to što ste rekli ne bi trebala biti pozadina ovog vašeg problema.

ON: Možda ste u pravu. Imam i problema s djecom. Niti jedno nije ispalo onako kako sam želio.

Oni su već odrasli ljudi i oboje su pobjegli daleko od kuće. Za sve je kriva moja žena.

Nemaju svoje obitelji iako su prešli četrdesetu, nisu niti nešto situirani.

Ja imam novaca i svoju veliku firmu ali niti jedno ne želi raditi sa mnom. Pobjegli su od mame.

To je onaj gubitak djeteta koje ste spomenula telefonom. Izgubio sam ih zbog nje.

JA: Nisam htjela da to tako banalno shvatite. Sad ste me naučili da je to zadnji puta da išta telefonom

kažem. Hvala Vam. Nažalost, to nije tako jednostavno iako to tako kažem da ne kompliciram.

Ako nastavite dolaziti na tretmane, moglo bi nam se sve to otvoriti.

ON: Vidjet’ ćemo!

JA: Završavam tretman i sjetim se da je u nekom momentu čovjek rekao da sa ženom nema nikakvih

nježnosti već dugo, da mu fali zagrljaja i da ima jedno svoje mjesto u šumi na koje se povlači u

razmišljanje. Pred kraj tretmana kojeg sam radila, još uvijek držeći ruke na njegovom tijelu, rekla sam

(uopće ne znam zašto sam to rekla jer nikad nikome to ne spominjem):

„ Znate, postoji terapija iscjeljivanja drvećem. I ja sam imala jedan moment u životu kad sam imala ružne

dijagnoze i grlila sam svako drvo koje mi se iz nekog neobjašnjivog razloga dopalo. Ako vam fali zagrljaja,

za početak tu energiju možete dobiti tako. Zagrlite drvo. Jedino nemojte orah jer kažu da on ima negativnu

energiju“. To je bio moment kad sam očito i potpuno slučajno „ubola u osinjak“.

Čovjek na mom masažnom stolu počeo je plakati. Ne samo plakati, već jecati.

Znala sam da je iza toga nešto veliko. Ogromna tuga – EMOCIJA!

---

Iskustvo s tretmana – pozadina bolesti

To su stvari koje sam učila rješavati na najbezbolniji mogući način…bilo je bitno da ga

umirim. Krenula sam bez da pitam dozvolu tapkati po njemu.

Mrvicu se umirio i samo je rekao: „Sandra, nemojte u drva“ i opet je počeo jecati.

U par navrata se tako smirivao dokle god sam tapkala po njemu (tapkanje je

tehnika otpuštanja emocija).

Svaki puta kad bi htio progovoriti, grlo bi mu se zatvorilo a jecanje se pojačavalo.

Rekla sam mu da ništa ne mora govoriti, ne moram ništa znati da bi tretman odradio svoje.

On je toliko bio “spojen” sa svojom boli da bez da išta govori, otpušta ogroman teret iz sebe.

Posjela sam ga, stala ispred njega, počela tapkati po sebi i vodila ga kroz proces.

ON: (kroz suze) Ali, ja vam želim ispričati.

Tapkajući, došli smo do momenta kad je smiren mogao pričati. I kaže:

„Znate, kad se svako moje dijete rodilo posadio sam orah. Ta stabla su narasla jako velika ali

su uvijek bila jako loša, plodove nikad nisu davali, a i kad jesu, bili su crvljivi. Posjekao sam ih.

Nakon toga, moja je žena ostala trudna treći put i kad je zatrudnjela, posadio sam orah.

(tu kreće bit i dubina svega). Ipak, smatrao sam da nam treće dijete ne treba i predložio sam

ženi da napravi abortus, što je ona i napravila (opet kreće plač i tapkamo cijelo to vrijeme dok on priča).

Taj orah je ogroman, ima ploda svaku godinu za prodavati (a tu se ponovo raspada).

TO BI SANDRA BILO MOJE DIJETE, moje vrijedno dijete. To drvo me svaki put kad odem do njega

rasplače, svaki vikend plačem, ne mogu to prežaliti.“

Vidno zbunjen nastavlja: „ Ovo šta sam sad vama rekao nikad nikome nisam rekao, niti

prijateljima, niti ženi”… Još smo malo tapkali da sam sigurna da je dobro i pozdravili se…

---

REZIME
Od toga je prošlo 35 godina. Moj klijent tu duboku tugu godinama nosi duboko pohranjenu u sebi.

Stabla oraha koja je posjekao, a bila su simbol prvog i drugog djeteta točno su onakva kakvima

on svoju djecu osjeća i opisuje – NEUSPJEŠNA. Ovo treće stablo za nerođeno dijete je vrlo plodno.

Naravno da postoji simbolika. Od svega toga nosi na duši i ogromnu krivnju.

Nakon par dana, čovjek me nazvao i rekao: „ Znate, bio sam kod onog mog oraha, osjećam potpuni

mir kad sam u blizini, osjećam i ogromnu ljubav, znam da je tako trebalo biti. A vi Sandra, ako sa

svima ovako radite, ne morate se bojati da ćete ostati bez posla. Ne mogu vam opisati koliko

ste mi pomogla.“

Naručio se na drugi tretman, odradili smo ih još nekoliko. Svakog bi mogla baš ovako sažeti.

Na svakome mi je rekao: „Vi iz mene izvlačite stvari koje nikada nikome nisam rekao.“

Puno smo u tim tretmanima radili i na strahu – strahu od bolesti, od smrti, od posljedica operacije.

Na kraju, odlučio se za medicinsku intervenciju i sve je prošlo u najboljem redu. Bilo je to 2017.g.

Imali smo nakon toga još nekoliko tretmana. Radili smo na krivnji, ljutnji, zamjeranju…

Danas je on čovjek u penziji i nakon toliko propuštenih godina, vratio je život i zagrljaj svom braku.

Ono što mene čini sretnom je sudjelovanje u toj priči.

Još jedan dokaz da godine učenja, spajanja medicinskog i biološkog pogleda na bolest,

učenja prirodnih načina za pomoć organizmu i isto takvo iscjeljivanje itekako imaju moć.

Iako medicina i dalje drži prvo mjesto u glavama nas ljudi kao nešto što nas „liječi“, ljudi

su sve spremniji pogledati svoj problem kroz jednu drugačiju ključanicu.