Bachove kapi Istra i online
Bachove kapi Istra i online
Bachove kapi Istra i online
TKO JE EDWARD BACH?
dr. Edward Bach (1886. – 1936) – utemeljitelj je terapije cvjetnim kapima.
Odluku da postane liječnik i da se bavi ljudskim patnjama, donio je vrlo rano.
Dr. Bach je od 1912. godine, radio kao kirurg. Kasnije je kao imunolog, bakteriolog
i patolog vršio mnoga istraživanja na cjepivima.
Zbog nezadovoljstva načinom liječenja medicine koja se fokusira samo i isključivo na
bolest i simptom, u potrazi za holističkim pristupom liječenju, 1919. godine počinje se
baviti homeopatijom na razočaranje kolega i pacijenata jer je bio izvrstan liječnik medicine.
Mislio je da je tradicionalna medicina previše “mehanička”, da nije u stanju razmotriti ljudsko
biće u cijelini, niti poštovati njegovu specifičnost.
Čovjek nije stroj, nema mehanizam koji je dovoljno samo podmazati ili mu zamijeniti kakav
dotrajali zupčanik – čovjek je kompleksno biće kojem um i tijelo ne mogu biti razdvojeni,
u kojem i najsitniji dio 
utječe na sve ostale dijelove.
Svaki čovjek ima svoju priču, emocije, osjećaje,
snove i potrebe koje se ne mogu ignorirati.
Za Bacha nije bilo sumnje – ljudsko biće treba
liječiti kao složenu cjelinu.
Nije dovoljno zadovoljiti se uklanjanjem simptoma.
Bach se počeo pitati nije li možda karakter, odnosno
duševno stanje, to što izaziva bolest.
Ovakava teza – revolucionarna za ono vrijeme – bila je osnova za nastavak njegova
istraživanja, koja su vjerojatno dovela do pronalaska začuđujućih “lijekova”.
Posvetio se proučavanju ljudske duše.
U želji da homeopatske preparate zamijeni puno čišćim, blažim i još jednostavnijim
oblikom pripravaka počinje prikupljati i istraživati cvjetove kao najrazvijeniji dio biljke.
Znatiželjan i sklon razmišljanju, volio je promatrati prirodu koja ga je okruživala,
osluškivati drveće, cvijeće i potok. Volio je slušati te zvukove koji su mu govorili
o ravnoteži, miru i ljepoti.
Djelovanje svojih kapi Bach je objasnio riječima:
“Zadaća cvjetnih kapi je da podignu našu vibraciju i otvore naše
kanale za prihvaćanje našeg duhovnog JA, da izvuku na vidjelo
naše vrline i da isperu iz nas greške koje uzrokuju naše boli,
te nam tako donesu mir i oslobode nas patnje .”
Dr. Bach 1936.
Bachove kapi Istra – dr. BACH
Godine 1928. pronalazi prve biljke Impatiens, Mimulus i Clematis te počinje intenzivno
raditi na sustavu jednostavnog liječenja cvjetnim esencijama – BACH Flower Remedies.
1930.g u dobi od 43 godine definitivno napušta svoju privatnu medicinsku ordinaciju kako
bi ostatak života posvetio sustavu liječenja za koji je bio siguran da je moguće pronaći u prirodi.
Bachovi lijekovi usredotočeni su na liječenje pacijentove osobnosti,
za koju je on vjerovao da je glavni uzrok bolesti.
Tijekom godina testiranja tisuća biljaka, metodom pokušaja i pogrešaka, polako pronalazi
pripravke koje želi, od kojih svaki djeluje na određeno mentalno i duševno stanje ili emociju.
S vremenom napušta znanstvene metode i ovisnost o laboratorijima te vođen intuicijom,
traži sličnosti između biljaka i psihološkog profila pacijenata.
Tako je stigao do identifikacije prvih dvnaest “iscjelitelja”, vezanih za dvanaest negativnih stanja,
koje je potrebno uravnotežiti da bi se dostiglo stanje realnog, kompleksnog zdravlja, uključujući
i tijelo i dušu.
Metoda je bila učinkovita, ali opet ne kod svih. Bach je odlučio produbiti svoja znanja o ljudskoj duši
ispitujući tisuće njezinih nijansi koje svakog čovjeka čine različitim od ostalih.
Utvrdio je osnovne negativne emocije:
- strah, užas, panika;
- mentalni stavovi koji donose mučenja i promišljanja;
- neodlučnost, nezainteresiranost i dosada, koje dovode do toga da se život više ne voli;
- utučenost, obeshrabrenost, slabost, nedostatak samopoštovanja i vjere u svoje mogućnosti;
- nestrpljnje, usamljenost;
- entuzijazam bez pravila i granica… sve te osjećaje trebalo je dalje analizirati.
Strah, na primjer, može biti zasnovan na nečem određenom, kao što je smrt ili bolest,
ali može biti i neosnovan i nedefiniran.
Bach je svoja istraživanja zaključio 1935. godine identifikacijom 38 lijekova.
Oni i danas predstavljaju osnovnu strukturu liječenja po njegovoj metodi.
Esencije opisuje u nadopunjenom izdanju knjige naziva:
„Dvanaest iscjelitelja i ostale cvjetne esencije“ (knjigu možete preuzeti na svoj uređaj),
u kojoj opisuje svoja otkrića o cvjetnim esencijama te metode njihove pripreme:
metoda izlaganja suncu i metoda prokuhavanja.
“Da ponovim kako bi vam se to utisnulo u sjećanje – nije potrebno nikakvo
znanstveno znanje kad koristite ove biljke, niti trebate znati ime bolesti ili oboljenja.
Ovdje nije bitna bolest, bitan je pacijent. Nije bitno koju bolest ima pacijent.
Nije bitno liječiti takozvanu bolest jer ista bolest može uzrokovati različite
tegobe kod različitih ljudi. Da su efekti uvijek isti kod svih ljudi, bilo bi lako znati
o kojoj se bolesti radi, no to nije tako, i upravo je to razlog zbog kojeg je medicinskoj
znanosti toliko teško imenovati pojedinu smetnju od koje pacijent boluje.
Nije bolest ta koja je važna. Važan je pacijent i način na koji ta bolest utječe na
nju ili njega, što je naš pravi vodič prema izlječenju.”
Dr. Bach, 1936.
Izvorni Bachov opis cvjetnih esencija:
“Vedri, raspoloženi i šaljivi ljudi koji vole mir i koji su rastreseni zbog
prepirke ili svađe, pa će se stoga biti popustljivi da bi ih izbjegli.
Iako u pravilu imaju probleme zbog koji su na muci i zabrinuti u umu
ili tijelu, oni skrivaju svoje brige iza svog humora i šala te ih obično
smatramo vrlo dobrim prijateljima koje je vrijedno poznavati.
Često u prevelikim količinama konzumiraju alkohol ili drogu da bi ih
to podiglo i pomoglo im da podnesu svoje poteškoće s vedrim licem.”
“Neodređen strah, strah od nepoznatog, kad se taj strah ne može objasniti, niti za njega postoji razlog. No, pacijent ipak može biti prestravljen jer strahuje da će se nešto loše dogoditi, ali ne zna što.
Ti neodređeni neobjašnjivi strahovi mogu ga proganjati i danju i noću.
Osobe koje imaju ovaj strah ne usude se o tome pričati s drugima.”
“Za one koji osjećaju potrebu da vide više dobrih i lijepih stvari u svemu što ih okružuje. Iako im se mnogo toga čini pogrešnim, oni imaju mogućnost vidjeti ono što je u tome pozitivno. Stoga, imamo priliku biti tolerantniji, popustljiviji i da imamo više razumijevanja za različite načine na koji svaki pojedinac i sve stvari rade na postizanju vlastitog konačnog savršenstva.”
“Ljubazni, tihi, nježni ljudi koji pretjerano služe drugima.
Oni se preopterećuju tim služenjem. Ta njihova želja ih toliko
obuzme da postanu više sluge nego dobrovoljni pomagači.
Njihova dobra narav vodi do toga da naprave i više nego što je
bio njihov zadatak, pa zbog toga često zapostave svoju vlastitu misiju u životu.”
“Oni koji nemaju dostatno povjerenje u sebe da samostalno
donesu odluku. Oni neprestano traže savjete od drugih pa ih
stoga drugi često pogrešno usmjeravaju.”
“Strah od preopterećenosti uma, strah da će nas napustiti razum ili strah da ćemo učiniti užasne i strašne stvari, koje zapravo ne želimo učiniti i za koje znamo da su pogrešne, no ipak postoji pomisao ili nagon da ih učinimo.”
“Za one koji ne iskoriste priliku da nauče lekcije svakodnevnog života kroz promatranje i iskustvo, već im za to treba duže vrijeme nego drugima. Iako je nekim ljudima dovoljno jedno iskustvo da nešto nauče, ovim je ljudima potrebno više, ponekad i nekoliko takvih iskustava, prije nego što nauče lekciju. Prema tome, na njihovu žalost, događa im se da moraju napraviti istu pogrešku nekoliko puta, dok bi drugima jedna pogreška bila dovoljna. Promatranjem drugih ljudi može se izbjeći i nastanak one prve pogreške.”
“Oni koji se puno brinu za potrebe drugih. Skloni su pretjeranoj brizi za djecu, rodbinu i prijatelje te uvijek traže nešto što treba ispraviti. Stalno ispravljaju ono što smatraju pogrešnim i uživaju u tome. Čeznu za time da su oni do kojih im je stalo blizu njih.”
“Oni koji su sanjivi, pospani, koji nisu u potpunosti budni i koji nemaju interes za život. Tihi ljudi, koji nisu istinski sretni u svojim sadašnjim okolnostima, koji žive više u budućnosti nego u sadašnjosti, koji žive u nadi da će doći sretniji dani, kada će se njihovi ideali možda ostvariti. Kada su bolesni, ne trude se previše da bi ozdravili ili se uopće ne trude, a u određenim slučajevima se čak i vesele smrti, jer se nadaju da će ih tamo dočekati bolja vremena ili da će tamo ponovno sresti voljenu osobu koju su izgubili.”
“To je cvjetna esencija za čišćenje. Za one koji osjećaju da nešto u svezi njih nije čisto. Često je to nešto što se čini beznačajnim. U nekim situacijama može se raditi o ozbiljnoj bolesti koju gotovo zanemaruju u usporedbi s tom jednom stvari na koju su usredotočeni. U oba se slučaja oni žele osloboditi te jedne određene stvari koja je u njihovom umu najveća i koja se čini toliko značajnom za njih da ju je potrebno izliječiti. Postanu potišteni ako liječenje ne uspije. S obzirom na to da je ova cvjetna esencija čistač, ona pomaže kod čišćenja rana ako pacijent ima razloga vjerovati da je neki otrov ušao u njegovo tijelo koje treba očistiti.”
“Oni koji dobro obavljaju svoj posao, slijede svoj životni poziv i nadaju se da će postići nešto značajno u životu, što je često za dobrobit čovječanstva. Povremeno im se javljaju razdoblja depresije kada osjećaju da im je zadatak koji su preuzeli pretežak i da ga nije moguće izvršiti naporima jednog ljudskog bića.”
“Oni koji se lako obeshrabre. Njihovo ozdravljenje dobro napreduje ili se njihov svakodnevni život dobro odvija, no čak i najmanja odgoda ili zastoj u napretku uzrokuje kod njih sumnju, koja ih uskoro obeshrabruje.”
“Stanje velikog beznađa, oni su izgubili nadu da se još nešto može učiniti za njih. Na nagovor drugih, ili da udovolje drugima, možda će isprobati različite terapije, ali će istovremeno uvjeravati one koji su oko njih da postoje vrlo male nade za oporavak.”
“Oni koji uvijek traže društvo, s bilo kime tko im je dostupan, jer imaju potrebu pričati o vlastitim problemima s drugima, bez obzira na to s kime razgovaraju. Vrlo su nesretni ako moraju biti sami, čak i na kratko vrijeme.”
“Za one koje ponekad obuzmu misli poput ljubomore, zavisti, osvete i sumnjičavosti. Za različite oblike ljutnje. U sebi osjećaju veliku patnju i često su nesretni bez ikakvog stvarnog razloga za to.”
“Oni koji većinom žive u prošlosti, možda u vremenima kada su bili jako sretni, ili se prisjećaju izgubljenog prijatelja, ili razmišljaju o ambicijama koje nisu ostvarili. Oni ne očekuju doživjeti sreću u budućnosti kakvu su nekad imali.”
“Za one koji osjećaju da im nedostaje snage, mentalno ili fizički, da podnesu teret koji im je život donio. Svakodnevne obveze im se čine prezahtjevnima da bi ih ispunili, iako su u načelu uspješni u ispunjavanju svojih zadataka. Za one koji vjeruju da neki dio uma ili tijela treba ojačati da bi lakše obavili svoj zadatak.”
“Oni koji su brzi u mislima i djelima, te koji sve stvari žele obaviti bez oklijevanja ili odgode. Kada su bolesni, oni su nemirni jer žele žuran oporavak. Vrlo im je teško pronaći strpljenje za ljude koji su spori jer to smatraju pogrešnim i gubitkom vremena, pa stoga pokušavaju ubrzati te ljude na bilo koji način. Često preferiraju raditi i razmišljati sami kako bi mogli sve učiniti tempom koji njima odgovara.”
“Za one koji smatraju da nisu dovoljno dobri ili sposobni kao oni koji su oko njih, koji očekuju neuspjeh, koji misle da nikad neće uspjeti, pa stoga ne poduzimaju poduhvate, ili se ne potrude dovoljno da bi uspjeli.”
“Strah od poznatih stvari, bolesti, boli, nezgode, siromaštva, mraka, samoće i nesreće. Strahovi u svakodnevnom životu. Ti ljudi tiho i potajno podnose svoje poteškoće i ne govore o tome slobodno s drugima.”
“Za one koji su skloni razdobljima potištenosti, ili čak očaja, kao da ih je tamni oblak zasjenio i sakrio svijetlo i radost u životu, a kad nije moguće dati bilo kakav razlog ili objašnjenje za takve napadaje. Pod tim im je okolnostima gotovo nemoguće izgledati sretno ili veselo.”
“Za one koji se jako naprežu i bore da bi ozdravili ili u svakodnevnim aktivnostima u životu. Oni će isprobati jednu stvar za drugom, mada se njihov slučaj čini beznadežnim. Oni će se ustrajno boriti. Oni nisu zadovoljni sa sobom ako ih bolest ometa u obavljanju njihovih dužnosti ili u pomaganju drugima. To su hrabri ljudi, koji se bore protiv velikih poteškoća, koji i dalje poduzimaju napore bez da ikada izgube nadu.”
“Oni koji su prošli kroz mentalne i fizičke patnje pa su toliko iscrpljeni i umorni da osjećaju da nemaju više snage za poduzimanje bilo kakvog napora. Svakodnevni život je za njih naporan rad bez užitaka.”
“Za one koji okrivljuju sami sebe. Čak i kada su uspješni oni misle da su mogli napraviti bolje i nikad nisu zadovoljni svojim naporima ili rezultatima. Oni su marljivi i mnogo pate zbog nedostataka koje si sami pripisuju. Ponekad preuzimaju odgovornost čak i za neke greške koje su počinili drugi ljudi.”
“Za one koji ne mogu prestati biti zabrinuti za druge ljude. Često više uopće nisu zabrinuti za sebe, već su izrazito zabrinuti za one ljude do kojih im je stalo te često žive u strahu da će se tim ljudima nešto loše desiti.”
“Cvjetna esencija za sve hitne slučajeve, kada se čini da nema nade, za nezgode ili iznenadne bolesti, ili za situacije u kojima se pacijent osjeća jako preplašeno ili prestravljeno, ili kada je stanje toliko ozbiljno da uzrokuje veliki strah svima koji su u blizini. Ako pacijent nije pri svijesti, ova se cvjetna esencija može nanijeti na usnice. Moguće je da su pri tome potrebne i neke druge cvjetne esencije, primjerice, Clematis, ako se radi o dubokoj nesvjestici poput sna, ili Agrimony kada je u pitanju mučenje, i tako dalje.”
“Oni koji su vrlo strogi prema sebi kada je u pitanju način na koji žive. Oni si uskraćuju mnoge životne radosti i užitke jer smatraju da to može utjecati na njihov rad. Oni su strogi prema sebi. Žele biti zdravi, snažni i aktivni pa će učiniti sve što je potrebno da to postignu. Oni se nadaju da će drugima biti primjer i da će drugi slijediti njihove ideje, te da će tako postići bolje stanje.”
“Oni koji se muče zbog nemogućnosti da odluče između dviju stvari, kad im se prva stvar čini ispravnom, pa zatim druga. To su često tihi ljudi koji se sami nose sa svojim poteškoćama i nisu skloni raspravljati o tome s drugima.”
“Za one koji su u velikoj nevolji i u uvjetima koji ih čine jako nesretnima. Šok nakon loše vijesti, gubitak drage osobe, užas koji slijedi nakon nesreće i slično. Onima koji odbijaju tješenje ova cvjetna esencija donosi olakšanje.”
“Za one trenutke koji se događaju nekim ljudima, kada je njihova patnja toliko velika da se čini nepodnošljivom. Kada se čini da su um ili tijelo dosegli granice svoje izdržljivosti i da se sada treba predati. Kada se čini da nije preostalo ništa drugo osim propasti i uništenja.”
“Oni s fiksnim principima i idejama, za koje su uvjereni da su ispravni, i koje vrlo rijetko mijenjaju. Imaju veliku želju preobratiti sve oko sebe na svoje poglede na svijet. Imaju snažnu volju i mnogo hrabrosti kada snažno vjeruju u te stvari koje žele prenijeti drugima. Kada ih zahvati bolest, oni se nastavljaju boriti mnogo duže od ostalih, koji bi mnogo prije od svega odustali.”
“Jako sposobni ljudi, koji su svjesni svojih sposobnosti i uvjereni u uspjeh. S obzirom na to da su toliko samouvjereni, smatraju da je za dobrobit drugih da ih uvjere da rade stvari na isti način kao što to rade oni, ili na način koji oni smatraju ispravnim. Čak i kad su bolesni, oni daju naredbe onima koji brinu o njima. Mogu biti od velike pomoći u hitnim slučajevima.”
“Za one koji imaju jasne ideale i ambicije u životu te ih ispunjavaju, ali su u rijetkim prilikama u napasti da odstupe od svojih vlastitih ideja, ciljeva i posla zbog entuzijazma, uvjerenja ili snažnih mišljenja drugih ljudi. Ova cvjetna esencija pruža postojanost i zaštitu od vanjskih utjecaja.”
“Za one koji u zdravlju ili bolesti vole biti sami. Vrlo tihi ljudi, koji se kreću bez imalo buke, pričaju vrlo malo i blago. Vrlo neovisni, sposobni i samouvjereni. Gotovo da ne mare za mišljenje drugih. Oni su samotnjaci, ostave ljude same i idu svojim putem. Često su pametni i talentirani. Njihov mir i staloženost blagoslov su za sve oko njih.”
“Za one koji ne mogu spriječiti da neželjene misli, ideje i rasprave ulaze u njihov um. To se uobičajeno događa u situacijama koje nisu dovoljno snažne da bi zaokupile njihovu pažnju. To su misli koje izazivaju zabrinutost i koje ostaju prisutne, ili one koje se vraćaju nakon što su nakratko odbačene. Čini se da te misli stalno kruže u krug i uzrokuju mentalnu torturu. Prisutnost tih neugodnih misli onemogućuje mir i ne dozvoljava da osoba razmišlja samo o dnevnim obvezama ili užicima.”
“Oni koji imaju ambicije da postignu nešto u svom životu, koji žele steći mnogo iskustava, koji žele uživati koliko je to god moguće i živjeti maksimalno ispunjen život. Njihov je problem odlučiti kojim poslom se žele baviti. Iako imaju jake ambicije, nisu pronašli jedno zanimanje koje ih privlači više od svih ostalih. To kod njih uzrokuje zastoje i nezadovoljstvo.”
“Oni koji bez naizgled opravdanog razloga postanu rezignirani prema svemu što se događa, samo prolaze kroz život, prihvate stvari takve kakve jesu, bez ikakvog napora da poboljšaju stvari i pronađu neko zadovoljstvo. Oni su se u životnoj bitki predali bez pogovora.”
“Za one koje je zadesila neka nevolja ili nesreća, a koju teško prihvaćaju. Skloni su jadikovanju ili ogorčenju jer život ocjenjuju prema tome koliko im uspjeha donosi. Osjećaju da nisu zaslužili takvu nevolju i da je to nepravedno te postaju ogorčeni. Često gube interes i ne poduzimaju više one aktivnosti u životu u kojima su prije uživali.”
Bachove kapi Istra – dr. BACH
O liječenju i bolestima po dr. Bachu
Dr. Bach smatra da je bolest u svom korijenu posljedica sukoba između duše i uma te da bi
bila iskorijenjena potrebno je uložiti mentalne i fizičke napore. Glavni problem
konvencionalnog liječenja bolesti vidi u tome da se u fokus najčešće stavljaju posljedice,
a ne uzroci bolesti. Napori usmjereni isključivo na fizičko tijelo mogu samo površno popraviti
štetu no u tome nema dugoročnog lijeka, jer uzrok bolesti i dalje postoji te u bilo kojem
trenutku može svoju prisutnost demonstrirati u nekom drugom obliku.
Dr. Bach također naglašava da je bolest, koliko god bila okrutna, sama po sebi korisna i nastala
za našu dobrobit, a ukoliko se pravilno protumači vodi nas do naših osnovnih mana.
Upotreba i doziranje
U knjizi „Dvanaest iscjelitelja i ostale cvjetne esencije” dr. Bach ističe kako su sve cvjetne esencije
prirodne i bezopasne te da nema straha od predoziranja ili pretjeranog korištenja.
Ni jedna cvjetna esencija ne može naškoditi osobi ukoliko je odabrana pogrešna esencija za taj slučaj.
Najgore što se može dogoditi je da kombinacija esencija ne daje željene rezultate jer je pogrešno odabrana
za potrebe konkretnog slučaja.
Osobna kombinacija bachovih kapi uzima se 4 puta dnevno po 4 kapi ili 2 potiska spreja
koje se mogu kapati direktno u usta ili se mogu dodati u vodu ili bilo koju drugu tekućinu.
U hitnijim slučajevima moguće je uzimati po 4 kapi puno češće (svakih nekoliko minuta) i
to je puno bolja opcija nego uzimati rjeđe ali veće količine od 4 kapi jer veća doza u ovom
slučaju ne znači i jače djelovanje.
Često postavljeno pitanje je zašto nije moguće uzeti svih 38 cvjetnih esencija odjednom?
Sam dr. Bach je to isprobao i otkrio da ne djeluje. Ukoliko se uzima prevelik broj esencija neke su sigurno
nepotrebne za stanje koje se tretira pa te suvišne esencije smanjuju učinkovitost onih koje su potrebne.
Najčešće se u osobne mješavine stavlja do 7 esencija kako bi se maksimiziralo njihovo djelovanje.
Važno je i naglasiti kako su bachove cvjetne esencije potpuno sigurne za korištenje kod djece,
trudnica, dojilja. Također se mogu koristiti i za životinje i to s odličnim rezultatima.
Edward Bach nam je ostavio metodu koja se i poslije šezdeset godina usavršava i razvija,
kao i tri knjige: “Izliječi se sam”, “Dvanaest iscjelitelja i drugi lijekovi” i “Oslobodi se”,
koje nam i danas osvjetljavaju i objašnjavaju naše živote.
ŽELIM DOGOVORITI TERMIN ZA KONZULTACIJU
